Šta je urinarna infekcija?
Urinarne infekcije su jedan od najčešćih razloga zbog kojih se ljudi javljaju doktorima. Obično se radi o bakterijskim infekcijama koje mogu da zahvate i gornji i donji mokraćni sistem. Iako od urinarne infekcija oboljevaju i muškarci i žene, ipak zbog kratke mokraćne cijevi (samo nekoliko cm) i blizine anusa mokraćnom traktu, žene su podložnije urinarnim infekcijama od muškaraca. Postoje čak neka istraživanja koja pokazuju da od urinarnih infekcija oboljeva jedna od pet zrelih žena.
Urinarna infekcija može da bude potpuno bezopasna, ali jako je bitno pravovremeno prepoznavanje i određivanje terapije kako se problem ne bi zakomplikovao. U ovom tekstu se može pročitati o podjeli infekcija, koji su to simptomi, koji su uzročnici koji dovode do pojave upala, koje komplikacije mogu da nastanu, ko su najpodložnije grupe ljudi, kako se liječe, i koje se preventivne mjere mogu poduzeti da bi se izbjegla urinarna infekcija.
Podjela urinarnih infekcija
Urinarna infekcija mogž da zahvati gornji i donji urinarni trakt a dijeli se u zavisnosti od dijela zahvaćenosti i jačine infekcije. Prema tome, urinarne infekcije se dijele na: komplikovane i nekomplikovane, akutne i hronične. Infekcija se može razvijati i bez specifičnih simptoma takozvana asimptomatska bakteriurija.
Nekomplikovana urinarna infekcija
Ova vrsta urinarnih infekcija se najčešće javlja kod žena koje su zdrave i uglavnom nemaju nikakvih promjena, strukturnih i neuroloških, na urinarnom traktu. Nekomplikovane urinarne infekcije mogu da zahvate donji i gornji urinarni trakt, ali uglavnom je zahvaćen donji urinarni trakt. Sam naziv kaže da su nekomplikovane, i često se mokrenjem može izbaciti uzročnik infekcije. Iako ova vrsta infekcija nije naročito opasna po oboljelu osobu, simptomi mogu da budu jako nezgodni i iritantni.
Komplikovana urinarna infekcija
Što se tiče komplikovanih urinarnih infekcija one najčešće pogađaju gornji urinarni trakt. Javljaju se kod osoba koje već imaju neko postojeće oboljenje kao što je opstruktivna uropatija, otkazivanje bubrega ili transplantacija. Mogu se javiti i kod osoba koje uzimaju imunosupresivne lijekove. Također, ova urinarna infekcija često zahtjeva hospitalizaciju zbog vrste i jačine simptoma. One se nerijetko javljaju kod pacijenata sa kateterom.
Asimptomatska Bakteriurija
Ovo je urinarna infekcija koja se ne manifestuje nikakvim simptomima iako se u urinu nalaze bakterije, uzročnici upale. Nalaz urinokulture je potreban radi izoliranja uzročnika i stepena infekcije. Ovu vrstu urinarnih infekcija nije potrebno liječiti osim kod trudnica i pacijenata koji uskoro treba da se podvrgnu urološkom zahvatu. Kod osoba sa kateterom nije potrebna terapija jer kateter kao strano tijelo u organizmu dovodi do prenosa bakterija u mokraćni mjehur. Ukoliko nema smetnji, terapija se ne uvodi.
Akutna urinarna infekcija
Akutna kolonizacija patogenih organizama u organizmu dovodi do pojave ove vrste infekcija. Terapije su jako efektivne u borbi protiv akutnih infekcija, i nakon liječenja ne dolazi do ponavljanja iste vrste urinarnih infekcija.
Hronična urinarna infekcija
Ova vrsta urinarnih infekcija je ponavljajuća, i hroničnim urinarnim infekcijama se smatraju infekcije koje se javljaju 2 i više puta u roku od pola godine, ili 3 i više puta u roku od jedne godine. Hronične urinarne infekcije nastaju lagano tako da pacijenti često i ne primjete nikakve simptome na početku bolesti. Kod ovog tipa infekcija potrebno je isključivanje drugih bolesti ili anomalija koje bi mogle biti uzrok problema.
Simptomi urinarne infekcije
Jako je bitno poznavanje simptoma i njihovo pravovremeno prepoznavanje, kako bi se već na samom početku moglo odrediti o kojoj vrsti infekcije se radi, koja je prava terapija i da ne bi došlo do većih komplikacija. Što se tiče simptoma donjeg urinarnog trakta, simptomi se javljaju naglo i mogu biti intenzivni, ali se efektivno smiruju ubrzo nakon početka korištenja terapije namijenjene za ovaj problem.
Simptomi su sljedeći:
- Često i bolno mokrenje
- Česta potreba za mokrenjem,ali sa malo ili nimalo urina
- Procurivanje urina
- Peckanje tokom uriniranja
- Povećana nužda za mokrenjem u toku noći
- Osjećaj neobičnog pritiska i napetosti u predjelu bešike ili donjeg dijela stomaka
- Osjećaj peckanja se može javiti i bez mokrenja
- Boja urina je promijenjena; može biti mutna, tamna, a ponekad boje koja podsjeća na mlijeko
- Neugodan i pojačan miris mokraće
- Osjećaj nemoći i iscrpljenosti
- Bolni seksualni odnosi
Simptomi gornjeg urinarnog trakta
Urinarne infekcije koje se javljaju na gornjem dijelu trakta nazivaju se pijelonefritisi, a javljaju se na bubrezima i uretri. Jako je česta pojava udruženih infekcija gornjeg i donjeg dijela urinarnog trakta, tako da oko polovina žena koje imaju cistitis mogu da imaju i pijelonefritis. Kao i za generalne simptome urinarnih infekcija, važno je znati koji su simptomi gornjeg urinarnog trakta kako bi se izbjegle još veće komplikacije.
Simptomi su sljedeći:
- Povišena temperatura koja traje duže od 2 dana (iznad 38 stepeni celzijusa)
- Bol prilikom mokrenja
- Malaksalost i bolovi u cijelom tijelu
- Pojava krvi u urinu
- Neobična, mutna boja urina
- Pojačano znojenje
- Povremena, jaka bol u slabinama
- Osjećaj hladnoće sa drhtavicom
- Mučnine koje nerijetko izazivaju povraćanje
- Povećana potreba za mokrenjem
- Neprijatan i jak miris urina Uzročnici infekcija urinarnog trakta
U 95 % slučajeva urinarna infekcija je izazvana prodiranjem mikroorganizama kroz uretru, do mokraćne bešike ili bubrega. Pomenuti mikroorganizmi su uglavnom bakterije koje prirodno nastanjuju crijevnu mikrobiotu, a slabljenjem prirodnog odbrambenog mehanizma organizma dovodi do njenog povećanog razmnožavanja i izazivanja infekcija. Escherichia Coli je bakterija koja izaziva oko 80% slučajeva urinarnih infekcija. Razlog zbog kojeg je E.Coli najveći uzročnik ove vrste infekcija je njena povećana sposobnost vezivanja za sluznicu urinarnog trakta. Drugi uzročnici su Klebsiella, Proteus mirabilis, i Pseudomonas.
Escherichia Coli
Kao što je već spomenuto, E.Coli je najveći uzročnik urinarnih infekcija. Ona je štapićasta, gram negativna bakterija koja je prirodno smještena u debelom crijevu. Ona iz debelog crijeva odlazi u rektum i ukoliko pređe u uretru može da izazove urinarne infekcije koje su jako uporne i bolne. Zbog blizine anusa i mokraćnog kanala, žene su jako podložne urinarnim infekcijama. Postoji više podvrsta ove bakterije i većina njih su bezopasne i uzrokuju blaži vid urinarnih infekcija. U rijetkim slučajevima, podvrste E.Coli mogu da izazovu i komplikovanije oblike infekcija.
Klebseilla
Poslje E.Coli, Klebseilla je drugi najčešći uzročnik urinarnih infekcija. Ona prirodno nastanjuje digestivni trakt, i ukoliko dosegne uretru izaziva urinarne infekcije. Ona izaziva infekcije najčešće kod pacijenata koji imaju poremećen imunitet. Otporna je na većinu antibiotika što je problematično za određivanje terapije. Klebseilla također može u rijetkim slučajevima da dovede i do upale pluća. Pored ljudskog organizma, ona je dosta prisutna i u prirodi (voda, zemlja, biljke).
Proteus mirabilis
Ova bakterija nastanjuje digestivni trakt čovjeka a urinarne infekcije izazvane ovom bakterijom mogu da izazovu ozbiljne probleme. Ona najčešće izaziva urinarne infekcije kod ljudi sa slabim imunitetom, kamencom u bubrezima ili kod pacijenata koji su bili podvrgnuti nekim invazivnim zahvatima.
Pseudomonas aeruginosa
Ova bakterija ne izaziva urinarne infekcije jako često, ali u rijetkim slučajevima kada dođe do te situacije, onda je stanje jako ozbiljno, jer Pseudomonas-i su jako rezistentni na antibiotike.
Streptoccocus saprophyticusi staphylococcus aureus
Streptoccocus saprophyticus i staphylococcus aureus ne izazivaju urinarne infekcije veoma često. Najveća mogućnost pojavljivanja ove vrste bakterija jeste tokom upotrebe katetera.
Najčešća mjesta urinarne infekcije
Generalno, urinarne infekcije su najčešći oblik infekcija koji može da se javi kod bilo kojeg čovjeka, ali urinarne infekcije kao što je već spomenuto u većini slučajeva pogađaju žene. Urinarne infekcije mogu da se jave u donjem i gornjem urinarnom traktu. Svi dijelovi mokraćnog sistema mogu da budu zahvaćeni- bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Najveća zahvaćenost i infekcije se najčešće javljaju na donjem urinarnom traktu a to se odnosi na mokraćni mjehur i uretru. Urinarne infekcije nisu opasne i mogu da se efikasno izliječe, ali potrebno je poznavanje simptoma kako se blaži oblik infekcija ne bi razvio u nešto što je mnogo ozbiljnije i opasnije.
Koje komplikacije mogu proizvesti urinarne infekcije?
Cistitis
Ovo je najčešći oblik bakterijske infekcije koji zahvata donji dio mokraćnog trakta (mokraćni mjehur). Ukoliko se terapija uključi na vrijeme, ovaj vid urinarnih infekcija se može jednostavno izliječiti. Ukoliko se terapija ne uključi na vrijeme i cistitis postane ozbiljnija situacija onda može da dovede do komplikacija kao što su: hronična ili kontinuirana infekcija urinarnog trakta, komplikovani oblik upale i pijelonefritis (upala bubrega).
Uretritis
Infekcija uretre, najčešće uzrokovana E.Coli, ali u nekim slučajevima može biti uzrokovana i virusom. Kao i cistitis, pravovremeno liječenje je efikasno i dovodi do nestanka infekcije.
Komplikacije izazvane uretritisom kod muškaraca mogu biti:
- cistitis,
- prostatitis,
- suženje uretre,
- pijelonefritis,
- orhitis (upala testisa).
Što se tiče žena komplikacije su sljedeće:
- cistitis,
- ektopična trudnoća,
- problemi sa plodnošću,
- problemi u trudnoći,
- pobačaj,
- upala bubrega.
Pijelonefritis
Odnosi se na upalu bubrega izazvanu nekom od bakterija. Treba se naglasiti da komplikacije izazvane upalom bubrega su jako rijetke među zdravom populacijom.
Komplikacije mogu da budu trajno oštećenje bubrega, stvaranje kamenca, a u rijetkim slučajevima komplikacije mogu da budu i fatalne.
Prostatitis
Bakterije preko mokraćne cijevi odlaze do prostate kada prirodni mehanizmi odbrane padaju. Upala prostate je jako komplikovana i ozbiljna infekcija koja može da dovede do steriliteta, raka prostate, ponavljajuće urinarne infekcije, upale testisa.
Pol i životni stil kao rizični faktori nastanka urinarnih infekcija
Urinarne infekcije se najčešće javljaju kod žena zbog prirode anatomije. Mokraćna cijev kod žena je jako kratka a vanjski otvor mokraćne cijevi je jako blizu rektuma koji je rezervoar bakterija. Iz ovog razloga je jako bitno da se nakon mokrenja briše od naprijed prema nazad kako se bakterije ne bi prenijele do urinarnog trakta.
Što se tiče žena, najpogođenija skupina su žene u menopauzi. U ovom periodu dolazi do pada estrogena što dovodi do suhoće vaginalne sluznice. Ovakvi uvjeti su jako pogodni za naseljavanje bakterija u urinarnom traktu i vaginalnoj sluznici.
Dijafragma je oblik kontracepcije koja povećava rizik za pojavu urinarnih infekcija djelujući mehanički na mokraćnu cijev. Ona vrši pritisak na mokraćnu cijev i ne dozvoljava potpuno pražnjenje mjehura.
Ostali faktori koji mogu da dovedu do urinarnih infekcija kod žena su upotreba spermicida, antibiotika i nepravilne higijenske navike.
Što se tiče muškaraca, njima se urinarna infekcija javlja dosta rjeđe. Uglavnom je izazvana povećanom prostatom koja otežava izmokravanje. Javlja se rezidualna mokraća koja je pogodna za rast i razmnožavanje bakterija.
Kome se najčešće javljaju urinarne infekcije?
Urinarne infekcije mogu da se java bilo kome ali postoje određene skupine ljudi koji su podložniji infekcijama u odnosu na ostale.
Žene
Blizina anusa i mokraćne cijevi, kao i kratka mokraćna cijev dovode do čestih urinarnih infekcija kod žena, koje su nerijetko ponavljajuće. U nekim situacijama, žene imaju veće genetske predispozicije, odnosno broj receptora za koje se bakterije vezuju je kod njih uvećan, što dovodi do čestih i komplikovani urinarnih infekcija.
U toku trudnoće
Žene prolaze kroz brojne hormonalne i imunološke promjene, stoga su trudnice jako podložne infekcijama. Progesteron se povećava u trudnoći što dovodi do smanjena tonusa mišića uretre i mokraćnog mjehura što uzrokuje odlaženje urina u gornje dijelove urinarnog trakta. Ovo može da dovede do pomenutog pijelonefritisa koji u trudnoći može da dovede do prijevremenog porođaja ili preeklampsije. Pored toga, zbog pritiskanja majčinog mokraćnog mjehura od strane djeteta, trudnice ponekad nisu u stanju da isprazne mjehur potpuno tokom mokrenja što može dovesti do pojave infekcija.
Povećana prostata
Kada se mokraćni mjehur potpuno ne ispražnjava stvara se tlo pogodno za razvoj bakterija
Oslabljen imunitet
Imuni sistem je prirodni odbrambeni mehanizam protiv bakterija i virusa koji stvaraju probleme našem organizmu. Kada dođe do pada prirodnog mehanizma iz bilo kojeg razloga, bekterijama je lakše da utječu na zdravstveno stanje, tako da slabljenjem imuniteta dolazi do povećanih šansi za urinarne infekcije.
Kateter
Korištenje katetera duži vremenski period često dovodi do pojave urinarnih infekcija
Kamenac u bubrezima
Uzrokuje opstrukciju mokraćnih kanala
Dijabetes
Ova bolest dovodi do smanjene aktivnosti imunog sistema, samim tim organizam se slabije bori protiv patogenih organizama. Pored toga, kod osoba sa dijabetisom postoji povećana koncentracija šećera u urinu. Takva sredina je jako pogodna za razvoj bakterija.
Seksualna aktivnost
Često mijenjanje seksulanih partnera i odnosi bez zaštite mogu da uzrokuju urinarne infekcije. Neke seksualno prenosive bolesti imaju slične ili iste simptome kao urinarne infekcije i zbog toga je važno da se osoba testira (uzimanjem cervikalnih briseva), kako bi se tačno moglo ustanoviti o čemu se radi.
Liječenje urinarnih infekcija
Urinarne infekcije se najčešće liječe upotrebom antibiotske terapije koja može da bude modifikovana nakon urađenog antibiograma – ispitivanje osjetljivosti mikroorganizama na antibiotike. Penicilinska terapija se jako rijetko koristi zbog rezistencije. Najčešće korištene terapije kod urinarnih infekcija su cefalosporini i nitrofurantoin, a kod nekih komplikovanijih slučajeva koriste se i aminoglikozidi. Simptomi ponekad nestanu u roku od nekoliko dana, ali terapija mora da se održi do kraja kako bi infekcija potpuno nestala.Puna terapija obično traje 7 dana, a u nekim slučajevima može trajati i 14 dana.
Antibiotske terapije su efektivne ali jake, i uvijek se uzimaju po doktorskoj preporuci. Antibiotici dovode do brzog izlječenja infekcija ali nepovoljno utječu na crijevnu i vaginalnu mikrobiotu. Iz tog razloga preporučuje se uzimanje probiotika koji sadrže laktobacile od samog početka do kraja terapije. Poželjno je da se probiotska terapija nastavi i nakon antibiotske, kako bi se crijevna i vaginalna mikrobiota što bolje kolonizovala dobrim bakterijama – laktobacilima koji služe kao prirodna zaštita od patogenih organizama. Kod žena u menopauzi, zbog pada estrogena, preporučuju se i lokalni preparati koji sadrže estrogen.
Prevencija nastanka urinarne infekcije
Nastanak urinarnih infekcija se može spriječiti na više načina, a neki od njih su sljedeći:
- Dobre higijenske navike – brisanje od naprijed prema nazad nakon mokrenja. Pranje od naprijed prema nazad nakon izvršene velike nužde kako bi se spriječio prelaz bakterija od anusa do urinarnog trakta i vaginalne sluznice. Što se tiče pranja intimnog dijela, preporučuje se svakodnevna upotreba blagih sapuna sa pH vrijednošću koja je pogodna za ove dijelove tijela. Uvijek držati intimni dio suh jer vlaga pogoduje razvoju gljivica.
- Piti dovoljnu količinu tečnosti – preporučljiva količina vode na dnevnom nivou jeste 2 litra najmanje. Velika količina tečnosti dovodi do čestog mokrenja a samim tim čišćenja urinarnog trakta.
- Uriniranje nakon seksualnog odnosa – tokom ovog čina dolazi do prenosa specifičnih patogenih organizama tako da je bitno da se mokraćom izbacivaju i ispiru bakterije što sprječava prodor potencijalno prenesenih bakterija u urinarni trakt.
- Potpuno izbacivanje urina – Residualni urin je pogodan za rast bakterija koje dovode do urinarnih infekcija.
- Korištenje pamučnog donjeg veša – ova vrsta veša olakšava koži da diše i sprječava znojenje. Upotreba sintetičkog veša pogoduje razvoju bakterija i gljivica.
- Izbjegavanje upotrebe kontracepcije u obliku dijafragme i spermicida
- Često mijenjanje dnevnih uložaka ukoliko se koriste – dnevni ulošci nisu prozračni kao pamučni veš, i ne dopuštaju koži da slobodno diše. Ukoliko se koriste dnevni ulošci, treba da se mijenjaju više puta dnevno radi nakupljanja bakterija i gljivica.
- Povećan unos alkohola, kofeina i puno pušenja – svi ovi faktori mogu da iziritiraju mokraćni mjehur i da dovedu do pojave infekcija.
- Korištenje oralne probiotske terapije koja sadrži dobre bakterije – unoseći laktobacile oralno, štitimo crijevnu i vaginalnu mikrobiotu, i urinarni trakt. Laktobacili imaju antimikrobna svojstva i djeluju direktno na E.Coli i druge bakterije, sprječavajući njihovo vezivanje i razmnožavanje na urinarnom traktu. Biota Intima je jedini oralni probiotik na tržištu koji sadrži šest vrsta dobrih bakterija- laktobacila, vitamin d i laktoferin. Oralna kapsula, potpuno prirodnog sastava, prolazi nesmetano kroz gastrointestinalni trakt i odlazi do rektuma gdje djeluje antimikrobno na brojne bakterije i viruse. Kolonizacija laktobacila na vaginalni epitel i urinarni trakt povećava i osnažuje prirodne odbrambene mehanizme, sprječavajući patogene organizme da se naseljavaju i razmnožavaju. Ukoliko već dođe do pojave infekcije i doktor uključi antibiotsku terapiju, Biota Intima je odličan dodatak terapiji koji smanjuje negativne efekte antibiotika, i osigurava urinarni trakt u smislu neponavljanja urinarnih infekcija. S obzirom da su trudnice jako podložne urinarnim infekcijama, korištenje Biota Intime je sasvim bezbjedno tokom cijele trudnoće.