All posts by : admin

Zdrava trudnica i buduća mama

A da li ste znali da probiotici također imaju koristi za buduće mame?

Ranije smo vam spomenuli mikrobiotu, tu jedinstvenu zajednicu bakterija koje žive u našim organizmima i oko njih. Fokus naučnih istraživanja su, svakako, bile mikrobiota digestivnog trakta, kao i mikrobiota uro-genitalnog trakta. Naučnici smatraju da se mikrobiota počinje formirati u maternici čak i prije nego što se bebe rode.

Unutar mikrobiote nalazi se mnogo različitih vrsta bakterija. Neke su korisne po čovjeka – „dobre“ bakterije, neke štetne, a neke su, pak, neutralne. Ono što je jako bitno jeste održavati balans tih bakterija u crijevima, ili, prosto rečeno, neophodno da broj „dobrih“ bakterija brojčano nadjača one potencijalno patogene bakterije – čime će zaustaviti njihovu kolonizaciju u probavnom i uro-genitalnom traktu.

Konzumiranje preparata sa dobrim bakterijama, roda Lactobacillus, tokom trudnoće može pomoći ženama na nekoliko načina. Budući da probiotici pospješuju optimalnu funkciju probave, mogu pomoći budućim mamama u održavanju zdravijeg probavnog trakta, ali i uro-genitalnog, na način da će prevenirati infekcije, kako bakterijske, tako i gljivične. Već neko vrijeme nauka proučava poveznica između probiotika i reproduktivnog zdravlja žene i pronađeno je da, zaista, dobre bakterije roda Lactobacillus, osim što održavaju zdravlje digestivnog trakta, neminovni su za održavanje kiselosti i balansa vaginalne mikrobiote, što je posebno bitno u trudnoći, kada su žene osjetljivije nego uobičajeno te  podložne infekcijama i padu lokalnog imuniteta.

Probiotici takođe mogu pomoći u održavanju zdravog imunološkog sistema mame. Budući da bebe prve dobre bakterije dobijaju od svojih majki – u maternici, kao i kada putuju kroz porođajni kanal – tako počinje da se razvija njihov imuni sistem.

Kada žena uzima Biota Intima imuno-probiotik tokom trudnoće i dojenja, pozitivno utiče na vrstu bakterija koje rastu u bebinim crijevima, i od koristi je bebinom imunološkom sistemu, te pomaže u smanjenju razvoja stanja povezanih sa imunitetom kao što su suha koža, svrbež kože i atopijski dermatitis.

Mentalno zdravlje je nešto čemu smo, nažalost, počeli tek od nedavno posvećivati pažnju, ali živimo u takvom podneblju, gdje je još uvijek „tabu tema“ imati probleme psihološke prirode. Međutim, mentalno zdravlje je jednako važno kao i fizičko zdravlje kada je u pitanju održavanje ukupnog zdravlja, a to je posebno važno za žene.

Stručnjaci Nacionalnog instituta za zdravlje tvrde da žene češće od muškaraca pokazuju znakove depresije i anksioznosti, a čak postoje i neke vrste depresije koje su jedinstvene za žene. Osim toga, žene imaju tendenciju da doživljavaju mentalne poremećaje drugačije od muškaraca i češće pokazuju određene simptome kao što su promjene raspoloženja, slaba energija, socijalno povlačenje, probavni problemi i razdražljivost.
(izvor: https://www.nimh.nih.gov/)

Kada je u pitanju unaprijeđenje mentalnog zdravlja, ženama možda neće pasti na pamet da razmišljaju o crijevima. Međutim, brojna nedavna istraživanja otkrila su snažnu vezu između onoga što se događa u mozgu i ogromnog broja mikroorganizama koji naseljavaju probavni trakt. Naime, naše crijevne bakterije pomažu u oblikovanju strukture mozga kako starimo, a promjene u crijevnoj mikrobioti tokom vremena mogu uzrokovati karakteristične promjene u strukturi mozga i ponašanju, te na taj način utiču na to kako razmišljamo, osjećamo i ponašamo. Ova jedinstvena veza između crijeva i mozga uključuje vagusni nerv (https://www.britannica.com/science/vagus-nerve), koji se proteže od moždanog stabla do abdomena. Vjeruje se da je vagusni nerv način na koji naši crijevni mikrobi “razgovaraju” s mozgom, što objašnjava zašto probavni problemi često prate osjećaj tjeskobe ili stresa.
Naučnici koji proučavaju vezu crijeva i mozga polažu velike nade u mogućnost da ćemo jednog dana moći pozitivno utjecati na raspoloženje i ponašanje jednostavno mijenjajući svoju unutrašnju bakterijsku ravnotežu.
Zato ne zaboravite svakoga dana uzeti svoju dozu Biota Intima kapsula!

Šta je urinarna infekcija?

Urinarne infekcije su jedan od najčešćih razloga zbog kojih se ljudi javljaju doktorima. Obično se radi o bakterijskim infekcijama koje mogu da zahvate i gornji i donji mokraćni sistem. Iako od urinarne infekcija oboljevaju i muškarci i žene, ipak zbog kratke mokraćne cijevi (samo nekoliko cm) i blizine anusa mokraćnom traktu, žene su podložnije urinarnim infekcijama od muškaraca. Postoje čak neka istraživanja koja pokazuju da od urinarnih infekcija oboljeva jedna od pet zrelih žena.

Urinarna infekcija može da bude potpuno bezopasna, ali jako je bitno pravovremeno prepoznavanje i određivanje terapije kako se problem ne bi zakomplikovao. U ovom tekstu se može pročitati o podjeli infekcija, koji su to simptomi, koji su uzročnici koji dovode do pojave upala, koje komplikacije mogu da nastanu, ko su najpodložnije grupe ljudi, kako se liječe, i koje se preventivne mjere mogu poduzeti da bi se izbjegla urinarna infekcija.

Podjela urinarnih infekcija

Urinarna infekcija mogž da zahvati gornji i donji urinarni trakt a dijeli se u zavisnosti od dijela zahvaćenosti i jačine infekcije. Prema tome, urinarne infekcije se dijele na: komplikovane i nekomplikovane, akutne i hronične. Infekcija se može razvijati i bez specifičnih simptoma takozvana asimptomatska bakteriurija.

Nekomplikovana urinarna infekcija

Ova vrsta urinarnih infekcija se najčešće javlja kod žena koje su zdrave i uglavnom nemaju nikakvih promjena, strukturnih i neuroloških, na urinarnom traktu. Nekomplikovane urinarne infekcije mogu da zahvate donji i gornji urinarni trakt, ali uglavnom je zahvaćen donji urinarni trakt. Sam naziv kaže da su nekomplikovane, i često se mokrenjem može izbaciti uzročnik infekcije. Iako ova vrsta infekcija nije naročito opasna po oboljelu osobu, simptomi mogu da budu jako nezgodni i iritantni.

Komplikovana urinarna infekcija

Što se tiče komplikovanih urinarnih infekcija one najčešće pogađaju gornji urinarni trakt. Javljaju se kod osoba koje već imaju neko postojeće oboljenje kao što je opstruktivna uropatija, otkazivanje bubrega ili transplantacija. Mogu se javiti i kod osoba koje uzimaju imunosupresivne lijekove. Također, ova urinarna infekcija često zahtjeva hospitalizaciju zbog vrste i jačine simptoma. One se nerijetko javljaju kod pacijenata sa kateterom.

Asimptomatska Bakteriurija

Ovo je urinarna infekcija koja se ne manifestuje nikakvim simptomima iako se u urinu nalaze bakterije, uzročnici upale. Nalaz urinokulture je potreban radi izoliranja uzročnika i stepena infekcije. Ovu vrstu urinarnih infekcija nije potrebno liječiti osim kod trudnica i pacijenata koji uskoro treba da se podvrgnu urološkom zahvatu. Kod osoba sa kateterom nije potrebna terapija jer kateter kao strano tijelo u organizmu dovodi do prenosa bakterija u mokraćni mjehur. Ukoliko nema smetnji, terapija se ne uvodi.

Akutna urinarna infekcija

Akutna kolonizacija patogenih organizama u organizmu dovodi do pojave ove vrste infekcija. Terapije su jako efektivne u borbi protiv akutnih infekcija, i nakon liječenja ne dolazi do ponavljanja iste vrste urinarnih infekcija.

Hronična urinarna infekcija

Ova vrsta urinarnih infekcija je ponavljajuća, i hroničnim urinarnim infekcijama se smatraju infekcije koje se javljaju 2 i više puta u roku od pola godine, ili 3 i više puta u roku od jedne godine. Hronične urinarne infekcije nastaju lagano tako da pacijenti često i ne primjete nikakve simptome na početku bolesti. Kod ovog tipa infekcija potrebno je isključivanje drugih bolesti ili anomalija koje bi mogle biti uzrok problema.

Simptomi urinarne infekcije

Jako je bitno poznavanje simptoma i njihovo pravovremeno prepoznavanje, kako bi se već na samom početku moglo odrediti o kojoj vrsti infekcije se radi, koja je prava terapija i da ne bi došlo do većih komplikacija. Što se tiče simptoma donjeg urinarnog trakta, simptomi se javljaju naglo i mogu biti intenzivni, ali se efektivno smiruju ubrzo nakon početka korištenja terapije namijenjene za ovaj problem.

Simptomi su sljedeći:

• Često i bolno mokrenje
• Česta potreba za mokrenjem,ali sa malo ili nimalo urina
• Procurivanje urina
• Peckanje tokom uriniranja
• Povećana nužda za mokrenjem u toku noći
• Osjećaj neobičnog pritiska i napetosti u predjelu bešike ili donjeg dijela stomaka
• Osjećaj peckanja se može javiti i bez mokrenja
• Boja urina je promijenjena; može biti mutna, tamna, a ponekad boje koja podsjeća na mlijeko
• Neugodan i pojačan miris mokraće
• Osjećaj nemoći i iscrpljenosti
• Bolni seksualni odnosi

Simptomi gornjeg urinarnog trakta

Urinarne infekcije koje se javljaju na gornjem dijelu trakta nazivaju se pijelonefritisi, a javljaju se na bubrezima i uretri. Jako je česta pojava udruženih infekcija gornjeg i donjeg dijela urinarnog trakta, tako da oko polovina žena koje imaju cistitis mogu da imaju i pijelonefritis. Kao i za generalne simptome urinarnih infekcija, važno je znati koji su simptomi gornjeg urinarnog trakta kako bi se izbjegle još veće komplikacije.

Simptomi su sljedeći:

• Povišena temperatura koja traje duže od 2 dana (iznad 38 stepeni celzijusa)
• Bol prilikom mokrenja
• Malaksalost i bolovi u cijelom tijelu
• Pojava krvi u urinu
• Neobična, mutna boja urina
• Pojačano znojenje
• Povremena, jaka bol u slabinama
• Osjećaj hladnoće sa drhtavicom
• Mučnine koje nerijetko izazivaju povraćanje
• Povećana potreba za mokrenjem
• Neprijatan i jak miris urina Uzročnici infekcija urinarnog trakta

U 95 % slučajeva urinarna infekcija je izazvana prodiranjem mikroorganizama kroz uretru, do mokraćne bešike ili bubrega. Pomenuti mikroorganizmi su uglavnom bakterije koje prirodno nastanjuju crijevnu mikrobiotu, a slabljenjem prirodnog odbrambenog mehanizma organizma dovodi do njenog povećanog razmnožavanja i izazivanja infekcija. Escherichia Coli je bakterija koja izaziva oko 80% slučajeva urinarnih infekcija. Razlog zbog kojeg je E.Coli najveći uzročnik ove vrste infekcija je njena povećana sposobnost vezivanja za sluznicu urinarnog trakta. Drugi uzročnici su Klebsiella, Proteus mirabilis, i Pseudomonas.

Klebseilla

Poslje E.Coli, Klebseilla je drugi najčešći uzročnik urinarnih infekcija. Ona prirodno nastanjuje digestivni trakt, i ukoliko dosegne uretru izaziva urinarne infekcije. Ona izaziva infekcije najčešće kod pacijenata koji imaju poremećen imunitet. Otporna je na većinu antibiotika što je problematično za određivanje terapije. Klebseilla također može u rijetkim slučajevima da dovede i do upale pluća. Pored ljudskog organizma, ona je dosta prisutna i u prirodi (voda, zemlja, biljke).

Proteus mirabilis

Ova bakterija nastanjuje digestivni trakt čovjeka a urinarne infekcije izazvane ovom bakterijom mogu da izazovu ozbiljne probleme. Ona najčešće izaziva urinarne infekcije kod ljudi sa slabim imunitetom, kamencom u bubrezima ili kod pacijenata koji su bili podvrgnuti nekim invazivnim zahvatima.

Pseudomonas aeruginosa

Ova bakterija ne izaziva urinarne infekcije jako često, ali u rijetkim slučajevima kada dođe do te situacije, onda je stanje jako ozbiljno, jer Pseudomonas-i su jako rezistentni na antibiotike.

Streptoccocus saprophyticusi staphylococcus aureus

Streptoccocus saprophyticus i staphylococcus aureus ne izazivaju urinarne infekcije veoma često. Najveća mogućnost pojavljivanja ove vrste bakterija jeste tokom upotrebe katetera.

Najčešća mjesta urinarne infekcije

Generalno, urinarne infekcije su najčešći oblik infekcija koji može da se javi kod bilo kojeg čovjeka, ali urinarne infekcije kao što je već spomenuto u većini slučajeva pogađaju žene. Urinarne infekcije mogu da se jave u donjem i gornjem urinarnom traktu. Svi dijelovi mokraćnog sistema mogu da budu zahvaćeni- bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Najveća zahvaćenost i infekcije se najčešće javljaju na donjem urinarnom traktu a to se odnosi na mokraćni mjehur i uretru. Urinarne infekcije nisu opasne i mogu da se efikasno izliječe, ali potrebno je poznavanje simptoma kako se blaži oblik infekcija ne bi razvio u nešto što je mnogo ozbiljnije i opasnije.

Koje komplikacije mogu proizvesti urinarne infekcije?

Cistitis

Ovo je najčešći oblik bakterijske infekcije koji zahvata donji dio mokraćnog trakta (mokraćni mjehur). Ukoliko se terapija uključi na vrijeme, ovaj vid urinarnih infekcija se može jednostavno izliječiti. Ukoliko se terapija ne uključi na vrijeme i cistitis postane ozbiljnija situacija onda može da dovede do komplikacija kao što su: hronična ili kontinuirana infekcija urinarnog trakta, komplikovani oblik upale i pijelonefritis (upala bubrega).

Uretritis

Infekcija uretre, najčešće uzrokovana E.Coli, ali u nekim slučajevima može biti uzrokovana i virusom. Kao i cistitis, pravovremeno liječenje je efikasno i dovodi do nestanka infekcije.

Komplikacije izazvane uretritisom kod muškaraca mogu biti:

• cistitis,
• prostatitis,
• suženje uretre,
• pijelonefritis,
• orhitis (upala testisa).

Što se tiče žena komplikacije su sljedeće:

• cistitis,
• ektopična trudnoća,
• problemi sa plodnošću,
• problemi u trudnoći,
• pobačaj,
• upala bubrega.

Pijelonefritis

Odnosi se na upalu bubrega izazvanu nekom od bakterija. Treba se naglasiti da komplikacije izazvane upalom bubrega su jako rijetke među zdravom populacijom.

Komplikacije mogu da budu trajno oštećenje bubrega, stvaranje kamenca, a u rijetkim slučajevima komplikacije mogu da budu i fatalne.

Prostatitis

Bakterije preko mokraćne cijevi odlaze do prostate kada prirodni mehanizmi odbrane padaju. Upala prostate je jako komplikovana i ozbiljna infekcija koja može da dovede do steriliteta, raka prostate, ponavljajuće urinarne infekcije, upale testisa.

Pol i životni stil kao rizični faktori nastanka urinarnih infekcija

Urinarne infekcije se najčešće javljaju kod žena zbog prirode anatomije. Mokraćna cijev kod žena je jako kratka a vanjski otvor mokraćne cijevi je jako blizu rektuma koji je rezervoar bakterija. Iz ovog razloga je jako bitno da se nakon mokrenja briše od naprijed prema nazad kako se bakterije ne bi prenijele do urinarnog trakta.

Što se tiče žena, najpogođenija skupina su žene u menopauzi. U ovom periodu dolazi do pada estrogena što dovodi do suhoće vaginalne sluznice. Ovakvi uvjeti su jako pogodni za naseljavanje bakterija u urinarnom traktu i vaginalnoj sluznici.

Dijafragma je oblik kontracepcije koja povećava rizik za pojavu urinarnih infekcija djelujući mehanički na mokraćnu cijev. Ona vrši pritisak na mokraćnu cijev i ne dozvoljava potpuno pražnjenje mjehura.

Ostali faktori koji mogu da dovedu do urinarnih infekcija kod žena su upotreba spermicida, antibiotika i nepravilne higijenske navike.

Što se tiče muškaraca, njima se urinarna infekcija javlja dosta rjeđe. Uglavnom je izazvana povećanom prostatom koja otežava izmokravanje. Javlja se rezidualna mokraća koja je pogodna za rast i razmnožavanje bakterija.

Kome se najčešće javljaju urinarne infekcije?

Urinarne infekcije mogu da se java bilo kome ali postoje određene skupine ljudi koji su podložniji infekcijama u odnosu na ostale.

Žene

Blizina anusa i mokraćne cijevi, kao i kratka mokraćna cijev dovode do čestih urinarnih infekcija kod žena, koje su nerijetko ponavljajuće. U nekim situacijama, žene imaju veće genetske predispozicije, odnosno broj receptora za koje se bakterije vezuju je kod njih uvećan, što dovodi do čestih i komplikovani urinarnih infekcija.

U toku trudnoće

Žene prolaze kroz brojne hormonalne i imunološke promjene, stoga su trudnice jako podložne infekcijama. Progesteron se povećava u trudnoći što dovodi do smanjena tonusa mišića uretre i mokraćnog mjehura što uzrokuje odlaženje urina u gornje dijelove urinarnog trakta. Ovo može da dovede do pomenutog pijelonefritisa koji u trudnoći može da dovede do prijevremenog porođaja ili preeklampsije. Pored toga, zbog pritiskanja majčinog mokraćnog mjehura od strane djeteta, trudnice ponekad nisu u stanju da isprazne mjehur potpuno tokom mokrenja što može dovesti do pojave infekcija.

Povećana prostata

Kada se mokraćni mjehur potpuno ne ispražnjava stvara se tlo pogodno za razvoj bakterija

Oslabljen imunitet

Imuni sistem je prirodni odbrambeni mehanizam protiv bakterija i virusa koji stvaraju probleme našem organizmu. Kada dođe do pada prirodnog mehanizma iz bilo kojeg razloga, bekterijama je lakše da utječu na zdravstveno stanje, tako da slabljenjem imuniteta dolazi do povećanih šansi za urinarne infekcije.

Kateter

Korištenje katetera duži vremenski period često dovodi do pojave urinarnih infekcija

Kamenac u bubrezima

Uzrokuje opstrukciju mokraćnih kanala

Dijabetes

Ova bolest dovodi do smanjene aktivnosti imunog sistema, samim tim organizam se slabije bori protiv patogenih organizama. Pored toga, kod osoba sa dijabetisom postoji povećana koncentracija šećera u urinu. Takva sredina je jako pogodna za razvoj bakterija.

Seksualna aktivnost

Često mijenjanje seksulanih partnera i odnosi bez zaštite mogu da uzrokuju urinarne infekcije. Neke seksualno prenosive bolesti imaju slične ili iste simptome kao urinarne infekcije i zbog toga je važno da se osoba testira (uzimanjem cervikalnih briseva), kako bi se tačno moglo ustanoviti o čemu se radi.

Liječenje urinarnih infekcija

Urinarne infekcije se najčešće liječe upotrebom antibiotske terapije koja može da bude modifikovana nakon urađenog antibiograma – ispitivanje osjetljivosti mikroorganizama na antibiotike. Penicilinska terapija se jako rijetko koristi zbog rezistencije. Najčešće korištene terapije kod urinarnih infekcija su cefalosporini i nitrofurantoin, a kod nekih komplikovanijih slučajeva koriste se i aminoglikozidi. Simptomi ponekad nestanu u roku od nekoliko dana, ali terapija mora da se održi do kraja kako bi infekcija potpuno nestala.Puna terapija obično traje 7 dana, a u nekim slučajevima može trajati i 14 dana.

Antibiotske terapije su efektivne ali jake, i uvijek se uzimaju po doktorskoj preporuci. Antibiotici dovode do brzog izlječenja infekcija ali nepovoljno utječu na crijevnu i vaginalnu mikrobiotu. Iz tog razloga preporučuje se uzimanje probiotika koji sadrže laktobacile od samog početka do kraja terapije. Poželjno je da se probiotska terapija nastavi i nakon antibiotske, kako bi se crijevna i vaginalna mikrobiota što bolje kolonizovala dobrim bakterijama – laktobacilima koji služe kao prirodna zaštita od patogenih organizama. Kod žena u menopauzi, zbog pada estrogena, preporučuju se i lokalni preparati koji sadrže estrogen.

Prevencija nastanka urinarne infekcije

Nastanak urinarnih infekcija se može spriječiti na više načina, a neki od njih su sljedeći:

• Dobre higijenske navike – brisanje od naprijed prema nazad nakon mokrenja. Pranje od naprijed prema nazad nakon izvršene velike nužde kako bi se spriječio prelaz bakterija od anusa do urinarnog trakta i vaginalne sluznice. Što se tiče pranja intimnog dijela, preporučuje se svakodnevna upotreba blagih sapuna sa pH vrijednošću koja je pogodna za ove dijelove tijela. Uvijek držati intimni dio suh jer vlaga pogoduje razvoju gljivica.
• Piti dovoljnu količinu tečnosti – preporučljiva količina vode na dnevnom nivou jeste 2 litra najmanje. Velika količina tečnosti dovodi do čestog mokrenja a samim tim čišćenja urinarnog trakta.
• Uriniranje nakon seksualnog odnosa – tokom ovog čina dolazi do prenosa specifičnih patogenih organizama tako da je bitno da se mokraćom izbacivaju i ispiru bakterije što sprječava prodor potencijalno prenesenih bakterija u urinarni trakt.
• Potpuno izbacivanje urina – Residualni urin je pogodan za rast bakterija koje dovode do urinarnih infekcija.
• Korištenje pamučnog donjeg veša – ova vrsta veša olakšava koži da diše i sprječava znojenje. Upotreba sintetičkog veša pogoduje razvoju bakterija i gljivica.
• Izbjegavanje upotrebe kontracepcije u obliku dijafragme i spermicida
• Često mijenjanje dnevnih uložaka ukoliko se koriste – dnevni ulošci nisu prozračni kao pamučni veš, i ne dopuštaju koži da slobodno diše. Ukoliko se koriste dnevni ulošci, treba da se mijenjaju više puta dnevno radi nakupljanja bakterija i gljivica.
• Povećan unos alkohola, kofeina i puno pušenja – svi ovi faktori mogu da iziritiraju mokraćni mjehur i da dovedu do pojave infekcija.
• Korištenje oralne probiotske terapije koja sadrži dobre bakterije – unoseći laktobacile oralno, štitimo crijevnu i vaginalnu mikrobiotu, i urinarni trakt. Laktobacili imaju antimikrobna svojstva i djeluju direktno na E.Coli i druge bakterije, sprječavajući njihovo vezivanje i razmnožavanje na urinarnom traktu. Biota Intima je jedini oralni probiotik na tržištu koji sadrži šest vrsta dobrih bakterija- laktobacila, vitamin d i laktoferin. Oralna kapsula, potpuno prirodnog sastava, prolazi nesmetano kroz gastrointestinalni trakt i odlazi do rektuma gdje djeluje antimikrobno na brojne bakterije i viruse. Kolonizacija laktobacila na vaginalni epitel i urinarni trakt povećava i osnažuje prirodne odbrambene mehanizme, sprječavajući patogene organizme da se naseljavaju i razmnožavaju. Ukoliko već dođe do pojave infekcije i doktor uključi antibiotsku terapiju, Biota Intima je odličan dodatak terapiji koji smanjuje negativne efekte antibiotika, i osigurava urinarni trakt u smislu neponavljanja urinarnih infekcija. S obzirom da su trudnice jako podložne urinarnim infekcijama, korištenje Biota Intime je sasvim bezbjedno tokom cijele trudnoće.

Šta predstavlja suhoća vagine?

Žlijezde vaginalne sluznice i vrat maternice izlučuju sekret koja vlaži unutrašnji dio (rodnica) i vanjski dio (stidnica) intimnog područja. Smanjenje sekrecije izaziva suhoću vagine koja je jako neugodna i utječe na svakodnevne aktivnosti i na kvalitetu života žene. Ova neugodnost se najčešće javlja kod žena u menopauzi ali se može javiti i kod žena u reproduktivnoj dobi. 

Kako prepoznati suhoću vagine?

Smanjena sekrecija i osjećaj suhoće su simptomi koji se lako uočavaju. Javlja se osjećaj nelagode koji se pogoršava tijekom spolnog odnosa ili bavljenja uobičajenim tjelesnim aktivnostima. Ponekad su bol i peckanje prilikom mokrenja jedini simptomi ovog stanja. Uz navedeno još se javljaju svrbež, iritacija i nejasna nelagoda vaginalnog područja.

Suhoća vagine je problem koji se javlja ne samo tijekom perioda menopauze

U periodu menopauze kod žena dolazi do pada estrogena koji je zadužen za aktivnost vaginalnih i cervikalnih žlijezda pa samim time i za vlaženje vaginalne sluznice, održavanje pH vrijednosti i elastičnosti vaginalnog zida. Kada se razina ovog spolnog hormona u tijelu smanji, dolazi do smanjene sekrecije što uzrokuje suhoću vaginalne sluznice koja postaje osjetljivija i ranjivija. Iako je ovaj problem često zastupljen u menopauzi, sa njim se susreću i mlađe žene nakon kirurških zahvata, tijekom dojenja ili nakon stresnih situacija. Pored neugodnog simptoma koji utječe na zadovoljstvo i na funkcionalnost žena, suhoća vagine može da izazove pojavu urinarnih i vaginalnih infekcija. Ovakvi uvjeti pogoduju rastu i razmnožavanju patogenih mikroorganizama i kao posljedica javljaju se infekcije. Žene u menopauzi su posebno sklone ponavljajućim infekcijama mokraćnog sustava.

Uzroci suhoće vagine

Suhoća vagine može da bude izazvana psihološkim i fiziološkim čimbenicima koji će biti opisani u nastavku teksta.

Psihološki čimbenici

Suhoća vagine često nastaje zbog stresa. Ukoliko žena doživi neku stresnu situaciju suhoća vagine može da se javi iznenada, a kronična nervoza i psihomotorni nemir mogu i postepeno da dovedu do smanjenja vaginalne vlažnosti. Ako žena prilikom seksualnih aktivnosti osjeća sram, krivnju, nesigurnost ili ako postoje napetost između partnera, to može dovesti do suhoće vagine i otežane penetracije. Anksioznost i depresija su dva dodatna čimbenika koji mogu dovesti do pojave ovog neugodnog simptoma.

Fiziološki čimbenici

Estrogen je ženski spolni hormon kojeg luče jajnici i on je odgovoran za razvoj ženskih spolnih obilježja. Pored navedenog, on je odgovoran i za vlaženje vaginalne sluznice, održavanje pH vrijednosti i elastičnosti vaginalnog zida. On je jako bitan faktor u trudnoći i tokom menstruacije. Vrijednosti estrogena se smanjuju kada žene uđu u menopauzu, a taj pad estrogena izaziva suhoću vagine koja predstavlja nelagodnost za žene.

Menopauza nije jedini razlog za pad estrogena. Postoje i drugi faktori koji utječu na njegovo opadanje.

To su:

• porođaj,
• uklanjanje jajnika,
• dojenje,
• kemoterapija,
• radioterapija,
• cigarete,
• poremećaj imuniteta,
• upotreba lijekova koji dovode do pada estrogena (lijekovi za liječenje karcinoma, astme i kontracepcijske pilule),
• pretjerano ispiranje vagine.

Bolesti kao što su dijabetes, endometrioza, multipla skleroza i visok krvni tlak mogu također biti uzročnici vaginalne suhoće.

Kako dijagnosticiramo pojam suhoća vagine?

Iako suhoća vagine često ne dovodi do teže bolesti, ovo stanje je jako neugodno i značajno utječe na kvalitetu života žene i na njenu dnevnu učinkovitost. Ukoliko suhoća vagine stvara nelagodu nekoliko dana i pojavi se sukrvica tijekom spolnog odnosa od velike je važnosti posjetiti liječnika. Za ovaj problem bitan je multidisciplinarni pristup obzirom da to nije čisti ginekološki problem. Bitan je pregled ginekologa, urologa i psihijatra.

Nakon što ginekolog učini ginekološki pregled te ukoliko je pH vrijednost vagine veća od 4,5, a infekcija nije prisutna, može se zaključiti da se radi o urogenitalnoj atrofiji. Pored navedenog vagina izgleda blijedo, suho i suženo bez nabora koji su normalno prisutni te se može javiti i točkasto krvarenje osobito nakon odnosa. Ukoliko postoje udruženi urološki problemi, potrebno je uključiti urologa. S obzirom da uzrok vaginalne suhoće može biti i psihološke prirode, pacijentici se može preporučiti i psihoterapija.

Što se može uraditi kako bismo ublažili simptome vaginalne suhoće?

Kada se pojavi ovaj neugodni simptom najbolje je posjetiti liječnik koji će učiniti pregled i pronaći najučinkovitiju metodu izlječenja. Pored toga postoje svakodnevne higijenske i životne navike koje mogu spriječiti pojavu ovog simptoma ili doprinijeti liječenju ukoliko suhoća već postoji. Stvoriti opuštenu atmosferu i posvetiti se predigri kako bi došlo do prirodnog vlaženja vagine je jedan od oblika prevencije.

Kako se liječi suhoća vagine?

Postoje 3 načina liječenja i smanjivanja simptoma: lokalna terapija, sistemska terapija i laserski tretman. Jako je bitno potražiti liječničku pomoć jer ukoliko se suhoća ne tretira može dovesti do pojave ranica ili ozljede vaginalnog tkiva.

Lokalna terapija

Korištenje lubrikanta prije i tijekom spolnog odnosa – na ovaj način žena može imati ugodnije iskustvo i izbjeći ozljede i iritaciju koji nastaju kada vagina nije dovoljno ovlažena. Bitno je obratiti pažnju da korišteni preparati budu na bazi vode i da ne sadrže parfeme i umjetne boje što bi moglo dodatno iritirati intimno područje koje je jako osjetljivo.

Lokalni estrogenski preparati – tablete, kreme, ulošci, vaginalni prsten su uključeni u lokalnu terapiju i mogu smanjiti suhoću vagine ali samo tijekom uporabe. Nakon što se lokalna terapija prestane koristiti gube se i njihovi dobri učinci.

Sistemska terapija

Kada dođe do pada estrogena u menopauzi dolazi i do pada koncentracije dobrih bakterija -laktobacila koje su zadužene za proizvodnju mliječne kiseline i održavanje idealne pH vrijednosti vagine. Narušavanje vaginalne mikrobiote može dovesti do pojave urinarnih i vaginalnih infekcija. Upotreba oralnih probiotika koji u svom sastavu imaju laktobacile može zaštititi vaginalnu i crijevnu sluznicu žena koje su u menopauzi. Ginekolog prema indikaciji može ordinirati i sistemsku hormonsku nadomjesnu terapiju. Pacijentice koje koriste ovaj oblik liječenja moraju biti redovito kontrolirane od strane ginekologa.

Laserski tretman

Modernizacija tehnologije uvela je inovativnu i neinvazivnu lasersku metodu koja dovodi do povećanja cirkulacije krvi u tkivu, podmlađuje stanica, potiče sintezu kolagena i dovodi do učvršćivanja vaginalnog zida. Ova metoda potpomaže kod čestog mokrenja, svrbeži, iritacije, vaginalne suhoće te poboljšava kvalitetu spolnog života i doprinosi estetici. Kod većine su dovoljna 3 tretmana kako bi se postigli željeni rezultati.

Kako spriječiti suhoću vagine?

Kako starimo ulazak u menopauzu je neizostavan ali postoje određene navike koje mogu ublažiti simptome i olakšati ženama prolazak kroz ovo razdoblje života. Mlađim ženama ove navike svakako mogu pomoći u sprječavanju nastanka simptoma.

Unošenje dovoljne količine tečnosti

Bitna je navika kako bi se sve stanice dovoljno hidrirale, a time i stanice vagine.

Korištenje sapuna sa odgovarajućom pH vrijednošću ili pranje samo mlakom vodom

Agresivni sapuni koji se koriste za pranje intimne regije mogu narušiti pH vrijednost vagine i na taj način pogoršati simptome vaginalne suhoće.

Posvetiti pažnju predigri

Duža predigra dovodi do obilnijeg vlaženja vaginalne sluznice.

Odgovarajući donji veš

Nošenje pamučnog veša koji dopušta koži da diše i smanjuje znojenje

Korištenje oralnih probiotika

Oralni probiotici bogati laktobacilima održavaju zdravlje vaginalne mikrobiote sprječavajući pojavu urinarnih i vaginalnih infekcija.

Šta je bakterijska vaginoza?

Bakterijska vaginoza je infekcija (upala) nastala u području rodnice zbog prevelikog rasta i razmnožavanja patogenih bakterija. Bakterijske vaginoze mogu da budu jako neugodne i da ženama otežavaju funkcionisanje na svakodnevnom nivou. Ova vrsta infekcija se jako često javlja kod žena a liječenje je veoma efektivno. Bakterijske vaginoze se ne smatraju seksualno prenosivim bolestima ali seksualna aktivnost može da bude jedan od faktora zbog kojih se može pojaviti ova vrsta infekcija.

Kako nastaje bakterijska vaginoza?

Vaginalna mikrobiota je ekosistem koji se sastoji od mnoštvo mikroorganizama koji se bore za svoj opstanak. U ovom ekosistemu nalaze se dobre bakterije, laktobacili, koje su odgovorne za borbu protiv patogenih organizama i za održavanje intimnog zdravlja žene. Laktobacili produkuju mliječnu kiselinu koja održava idealnu pH vrijednost vagine a to je 3,8-4,5. Zbog raznih vanjskih i unutrašnjih faktora može da dođe do pada broja laktobacila a samim tim i do poremećaja pH vrijednosti. Ovakva sredina je pogodna za rast i razmnožavanje patogenih mikroorganizama koji uzrokuju bakterijske vaginoze. Bakterije se nakupljaju u debelom crijevu i odlaze u rektum odakle prelaze u vaginu. Bakterije koje najčešće izazivaju vaginoze su Gardnerella vaginalis, Escherichia Coli, Prevotella, Bacteroides i Eubacterium.

Problemi koji se javljaju sa pojavom bakterijske vaginoze

Kao što je već spomenuto, bakterijske vaginoze se liječe jako efektivno ali mogu da utječu na ženin kvalitet života zbog simptoma. Ukoliko se ne liječe, mogu da dovedu do pojave hroničnih, ponavljajućih infekcija koje je teže izliječiti. Kod trudnica, neliječene vaginoze mogu da izazovu spontani pobačaj i prijevremeni porod.

Zašto se bakterijska vaginoza javlja?

Postoji puno unutrašnjih i spoljašnjih faktora koji utječu na pojavu bakterijskih vaginoza.

Trudnoća

U ovom stanju često dolazi do hormonalnih i imunoloških promjena u organizmu što može da poveća incidencu pojave bakterijskih vaginoza.

Upotreba antibiotika

Antibiotici dovode do bakterijskih vaginoza jer nisu selektivni i oni se rješavaju i dobrih i loših bakterija. Ukoliko nema dovoljno dobrih bakterija-laktobacila, prirodni odbrambeni mehanizam je oslabljen i patogene bakterije mogu lakše da se razmnožavaju.

Loše higijenske navike

Ukoliko se intimno područje ne održava pravilno i regularno, može doći do povećanog rasta i razmnožavanja bakterija.

Alkohol, cigarete i loša ishrana

Sve ovo su faktori koji mogu da utječu na pad broja dobrih bakterija i stvaranje okoline pogodne za rast patogena.

Neodgovorno seksualno ponašanje

Često mijenjanje partnera i nezaštićeni odnosi mogu da budu razlozi za pojavu vaginoza.

Pad imuniteta

Ukoliko imunitet oslabi, prirodni odbrambeni mehanizmi padaju, patogeni mikroorganizmi nadvladaju dobre mikroorganizme i dolazi do upala.

Kako se dobija bakterijska vaginoza?

Bakterijske vaginoze se javljaju kao posljedica jednog ili više razloga navedenih iznad. Brojni vanjski i unutrašnji faktori mogu da utječu na stanje organizma i dovedu do disbalansa u vaginalnoj mikrobioti što uzrokuje pojavu bakterijskih vaginoza.

Najrizičnije grupe za dobijanje bakterijske vaginoze

Iako vaginoze mogu da se jave kod žena bilo koje skupine, postoje određene grupe žena koje imaju veće predispozicije za infekciju. Bakterijske vaginoze se najčešće javljaju kod: trudnica, žena koje često mijenjaju partnere, žena sa vaginalnom disbiozom gdje je došlo do pada broja laktobacila. Povećana upotreba cigareta i alkohola, nepravilna higijena intimne regije i korištenje spirale kao kontracepcijskog sredstva povećavaju šanse za pojavljivanje vaginoza.

Šta uzrokuje pojavu bakterijske vaginoze?

Kako mikroorganizmi nastanjuju crijeva i kožu, oni se također mogu naći i u vagini svake žene. Kada dođe do poremećaja balansa vaginalne mikrobiote gdje loše, patogene bakterije nadvladaju dobre bakterije-laktobacile, onda dolazi do pojave bakterijskih vaginoza. BV nisu opasne i efektivno se liječe ali mogu da imaju jako neugodne simptome koje utječu na životni kvalitet jedne žene.

Najčešći uzročnici bakterijskih vaginoza

Gardnerella vaginalis

Ova bakterija je jedna od najčešćih uzročnika vaginoza i procjenjuje se da se pojavi kod svake treće žene a najviše su pogođene mlađe žene. Ona prirodno nastanjuje vaginalnu sluznicu ali njeno preveliko razmnožavanje dovodi do pojave bakterijskih vaginoza.

Escherichia Coli

Ona se prirodno nalazi u debelom crijevu, ali može lako da se prenese od rektuma do vaginalnog otvora. Iz tog razloga jako je bitno brisanje od naprijed prema nazad nakon obavljene nužde. Pored vaginalnih infekcija, E.Coli može da izazove i pojavu urinarnih infekcija.

Prevotella

Ova bakterija prirodno naseljava usnu duplju, gastrointestinalni i vaginalni trakt. Iako je prirodno smještena u vaginalnoj mikrobioti, njeno prekomjerno razmnožavanje može da dovede do BV. Pored toga, ona podstiče razmnožavanje drugih bakterija.

Bacteroides

Gram negativne bakterije koje se prirodno nalaze u stolici, crijevnoj i vaginalnoj mikrobioti. Infekcije izazvane ovom vrstom bakterija povećavaju rizik prijevremenog porođaja.

Eubacterium

Kao i ostale pomenute bakterije, i ova se prirodno nalazi u gastrointestinalnom i genitalnom traktu. Njeno povećanje a smanjenje broja laktobacila dovodi do nastanka BV.

Koji su simptomi bakterijske vaginoze?

Bakterijske vaginoze mogu da budu asimptomatske i simptomatske. Jako je bitno da se redovno posjećuje ginekolog kako bi mogle da se otkriju i vaginoze koje se ne manifestuju nikakvim simptomima. Što se tiče simptoma, oni mogu da budu jači ili blaži u zavisnosti od uzročnika i jačine infekcije. Neki od simptoma su: vaginalni sekret sive ili bijelo-sive boje, neprijatan miris, iritacija i svrab vagine, nelagoda tokom seksualnih odnosa i mokrenja.

Vaginalni sekret

Ovo je jedan od najčešćih simptoma bakterijske vaginoze. Sekret može da bude sive, sivo-bijele ili ponekad prozirne boje. Manja količina sekreta ne mora značiti da je BV prisutna iz razloga što se vagina pomoću tog sekreta čisti. Ukoliko dođe do povećane količine ili promjene izgleda sekreta to može da znači da je došlo do infekcije.

Neprijatan miris

Miris koji podsjeća na ribu a koji se najčešće javlja nakon odnosa ili tokom menstrualnog ciklusa može biti znak BV.

Iritacija i svrab vaginalnog područja

Ukoliko su iritacija i svrab konstantni, može da se posumnja na vaginozu.

Kako se dijagnostikuje bakterijska vaginoza?

S obzirom da opisani simptomi pored bakterijske vaginoze mogu značiti prisustvo gljivične infekcije i seksualno prenosive bolesti, potrebno je da se izvrši dijagnostika što prije. Doktori posumnjaju na BV na osnovu izgleda i mirisa vaginalnog sekreta. Pored toga, mjeri se pH vrijednost iz vagine čija normalna vrijednost je u opsegu 3,8-4,5. Ukoliko je pH vrijednost veća od 4,5 to ide u prilog dijagnosticiranju vaginoze. Aminski test je također dobar pokazatelj da li se radi o bakterijskog vaginozi ili ne. Vaginalni sekret se stavlja pod mikroskop a on se tretira sa 1-2 kapi 10% KOH (10% kalijev hidroksid). Ukoliko se tokom ove procedure javi miris pokvarene ribe, to predstavlja pozitivan aminski test. Također, ukoliko se pod mikroskopom mogu vidjeti tipične stanice zvane clue cells, to može da znači da je došlo do pojave infekcije.

Navedene metode dijagnostike spadaju u Amselove kriterije, i prisustvom 3 od 4 kriterija, ženi se može dijagnostikovati bakterijska vaginoza.

Bakterijska vaginoza kod trudnica

Trudnice su najpodložnija grupa žena zbog promjena koje se dešavaju u organizmu izazvane trudnoćom. Dolazi do brojnih imunoloških promjena kao i do disbalansa vaginalne mikrobiote u porođajnom kanalu. Jako je bitno pravovremeno prepoznavanje i liječenje jer bakterijske vaginoze u trudnoći ako se ne liječe mogu da uzrokuju ozbiljne probleme kao što su spontani pobačaj, prijevremeni porođaj, i rađanje djeteta sa jako malom težinom. Što se tiče simptoma u trudnoći, vaginoze se manifestuju na isti način kao kod žena koje nisu trudne.

Posljedice izazvane bakterijskim infekcijama zavise od uzročnika infekcije, periodu trudnoće u kojem je infekcija nastala i stepena infekcije. Patogene bakterije najčešće odlaze do nerođene bebe uzlaznim kretanjem iz rodnice, a u nekim slučajevima infekcija se može proširiti preko krvi ili limfnim putem. Najčešći uzročnik je Gardnerella vaginalis a liječi se obično antimikrobnim vaginaletama. Beta-hemolitički streptokok grupe B je također jako raširena bakterija, i svim trudnicama između 35. i 37.sedmice trudnoće se preporučuje uzimanje brisa da bi se otkrila prisutnost ove bakterije.

Liječenje bakterijske vaginoze

Ljudski organizam uvijek teži i ima mogućnost da se vrati u normalno stanje. U mogućnosti je i da vaginalnoj mikrobioti osigura ponovnu stabilnost, i da na taj način dođe do spontanog ozdravljenja bez upotrebe ikakvih lijekova. Ukoliko se infekcija ne povuče spontano, najčešća terapija jeste antibiotska terapija, a to uključuje klindamicin ili metronidazol. Terapija može da bude oralna ili lokalna i simptomi se obično prestaju javljati nakon sedmicu dana antibiotske terapije. Ova vrsta terapije je jako efikasna ali nažalost u 80% slučajeva poslije antibiotika, infekcije se ponovo javljaju. Antibiotici se rješavaju patogenih bakterija ali isto tako utječu na smanjenje broja dobrih bakterija-laktobacila. Ukoliko vaginalni epitel nije kolonizovan dovoljnom količinom laktobacila, infekcije se opet javljaju.

Prevencija bakterijske vaginoze

Preventivne mjere su sljedeće:

• Pravilno održavanje higijene– korištenje sapuna čija je pH vrijednost 3,8-4,5, ili pranje samo sa mlakom vodom bez korištenja nepogodnih sapuna i gelova;
• Odgovorno seksualno ponašanje– korištenje prezervativa i izmokravanje nakon odnosa kako bi se saprale bakterije;
• Korištenje pamučnog donjeg veša– dozvoljava koži da diše i znojenje je smanjeno; redovno mijenjanje dnevnih uložaka. Ukoliko se koriste dnevni ulošci potrebno je da se redovno mijenjaju kako se bakterije ne bi nakupljale i odlazile u urogenitalni trakt;
• Upotreba probiotika– probiotici koji sadrže dobre bakterije kolonizuju vaginalni epitel i na taj način štite vaginalnu mikrobiotu od invazije patogenih mikroorganizama.

Vrsta vaginalnih infekcija

U zavisnosti od uzročnika vaginalne infekcije mogu da budu bakterijske, gljivične i trihomonijaze.

Bakterijska vaginoza

One nastaju povećanim namnožavanjem patogenih bakterija i slabljenjem prirodnog odbrambenog sistema koji ne može da se odbrani. Sve do sad objašnjeno ticalo je se bakterijskih vaginoza.

Kandidijaza

Kandidijaza ili kandida je gljivično oboljenje koje nastaje namnožavanjem gljivice Candide albicans. Ova gljivica je prirodno prisutna u usnoj duplji, gastrointestinalnom i genitalnom traktu. Simptomi su slični ali ne isti kao kod bakterijske vaginoze i potrebno je klinički da se dijagnosticira.

Trihomonijaza

Uzročnik ove infekcije je Trichomonas vaginalis i uglavnom se prenosi spolnim putem. Pored spolnih odnosa, ovaj uzročnik može se prenijeti preko kade za kupanje, javnih kupališta, zajedničkog toaleta i slično. Kod liječenja trihomonijaze potrebno je da se oba partnera istovremeno liječe uglavnom antibiotskom terapijom.

Bakterijska vaginoza ili gljivična infekcija?

Kao što im sam naziv kaže, bakterijske vaginoze nastaju povećanim razmnožavanjem bakterija a gljivične infekcije nastaju rastom i razmnožavanjem gljivica. Obje vrste infekcija su česte i potrebna je pravilna dijagnoza kako bi se uspjele izliječiti.

Razlike između bakterijskih i gljivičnih infekcija

Vaginalni sekret u oba slučaja je izmijenjen ali razlikuje se u izgledu. Kod bakterijskih vaginoza sekret je obično rijedak, sivkast ili sivkasto-bijel sa mirisom pokvarene ribe. Sa druge strane, vaginalni sekret kod gljivične infekcije je gusto-bijel i ima blagi miris. Simptom svraba i iritacije je dosta jači kod gljivičnih infekcija, a bol prilikom mokrenja ili seksualnog odnosa je rjeđi u odnosu na bakterijske vaginoze. Pri pojavi gljivične upale, koža vulve postaje crvena ili ružičasta, a ponekad se pojave i bijele tačkice koje se ne mogu ukloniti.

Alternativni pristupi liječenja bakterijske vaginoze

Potrebno je obratiti pažnju na ishranu i ukoliko dođe do infekcije unositi što više fermentiranih namirnica i probiotika kao što su kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt. Unos proteina, kalcija i folne kiseline se također pokazalo korisnim. Treba da se izbjegne unošenje veće količine alkohola, cigareta i jako masnih namirnica. Pored toga, potrebno je da se vaginalna mikrobiota zakiseli pošto je to njeno prvobitno, izbalansirano stanje. Korištenjem oralnih probiotika kao što je Biota Intima, vaginalna mikrobiota se kolonizuje laktobacilima koji održavaju kiselost i idealnu pH vrijednost vaginalne sredine što posljedično sprječava pojavu neželjenih infekcija i pratećih simptoma.

Mr.sci. dr. Amin Đulabić, specijalist ginekologije i akušerstva

Žene se, u toku životnog vijeka, uglavnom susreću sa sličnim problemima, makar jednom: bakterijska i gljivična vaginoza, bolovi u toku menstruacije, ali i svrab vagine. Iako, većinom, svrab vagine označava bezazleno i izlječivo stanje, ipak se karakteriše snažnim diskomfortom i osjećajem nelagode, a utiče i na psihološki aspekt, jer stvara nervozu i netrpeljivost. Šta je zapravo svrab vagine, kako nastaje, te koji su uzroci, ali i metode liječenja?

Šta je svrab vagine?

Svrbež vagine, popraćen iscjetkom (što nije pravilo) manifestacija su određenog problema u urogenitalnom traktu žene. Nastaje zbog upale rodnice (kolpitis, vaginitis) i vulvovaginits, odnosno upalu vulve. Svrbež je umjeren do jak, vulva zna biti jako iziritirana, otekla, a uzrok se može kriti u različitim stanjima: bakterijskim infekcijama, gljivičnim infekcijama, kao i spolno prenosivim oboljenjima. No, ovo nisu jedini razlozi nastanka vaginalnog svrbeža: tu su i hormonalne promjene, hemijski iritansi, sastav i materijal donjeg rublja i drugi.

Kako nastaje svrab vagine?

Uzročnika za kolpitis i vaginitis zaista ima mnogo. Kao što je prethodno rečeno, uzrok može biti infekcija, kako gljivična, tako i bakterijska, ali uzrok se može kriti i u hemijskim i fizičkim agensima, kao i hormonalnim faktorima. Ukoliko se terapija antibioticima primjenjuje duži period, može doći do disbalansa u vaginalnoj mikrobioti, što dalje može pogodovati stvaranju svraba vagine. Bitno je spomenuti i lošu i neadekvatnu higijenu, loš izbor preparata za intimnu njegu; ali i određena stanja i oboljenja koja indirektno utječu na vaginalnu mikrobiotu (npr. diabetes mellitus). Svrab vagine može nastati i kao odgovor na vulvarnu dermatozu, ali se ista javlja uglavnom kod menopauzalnih žena.

Zašto nastaje svrab vagine?

U vaginalnoj mikrobioti žene preovladavaju Lactobacillus bakterije (najdominantnije su L.crispatus, L.jensenii, L.inners, L.vaginalis, L.rhamnosus i drugi). Ove bakterije su zaslužne za održavanje pH vrijednosti rodnice u rasponu od 3.8-4.2, istovremeno inhibirajući kolonizaciju patogena. Ukoliko u vaginalnoj mikrobioti dođe do disbalansa, smanjuje se broj laktobacila (smatra se da je vaginalna mikrobiota u potpunosti izbalansirana i zdrava ako je otprilike 90% nastanjena laktobacilima). Shodno tome, dolazi i do različitih stanja, tačnije infekcija, koje se manifestuju, između ostalog, i svrabom vagine.

Bakterijski vaginitis

Što se simptoma tiče, bakterijski vaginitis se očituje specifičnim vaginalnim iscjetkom mirisa ribe. Crvenilo i edem mogu biti prisutni, ali nije pravilo. Iscjedak je vodenast i prelazi u sivkastu ili zelenkastu boju. Potrebno je uraditi ginekološki pregled, ustanoviti pH vrijednost (>4.5), a jasan dokaz bakterijskog vaginitisa su i “clue” ćelije. Često, pacijentice se žale i na osjećaj peckanja, osim svraba, ali i na bol i diskomfort nakon spolnih odnosa.

Uzrok bakterijske vaginoze je svakako disbalans u broju i količini laktobacila, te predominacija anaerobnih patogena.

Bakterijske vaginoze se tretiraju metronidazolom, uglavnom lokalno, mada ne postoji prepreka ni za oralno liječenje.

Nažalost, bakterijska vaginoza uglavnom biva rekurentna, odnosno često se vraća, pa je potrebno koristiti i vaginalni probiotik, po mogućnosti sa što više laktobacila u sastavu, da bi se vaginalna mikrobiota u potpunosti rekolonizovala laktobacilima, što će dalje spriječiti patogene bakterije da se kolonizuju i izazovu infekciju.

Infekcija Trichomonas vaginalis – trihomonijaza

Ova infekcija često prođe asimptomatski, ali ukoliko iskazuje simptome, isti se ogledaju u iscjetku žuto-zelene boje; svrbežom, boli i crvenilom vulve. Nekada se na cerviksu i u rodnici mogu primijetiti tačkaste promjene. Nakon spolnih odnosa, može se javiti krvarenje. Prilikom liječenja trihomonijaze, koristi se metronidazol, ali i vaginalete. Bitno je liječiti i partnera.

Vulvarna dermatoza

Vulvarna dermatoza (Lichen sclerosus) hronična je kožna bolest, a javlja se prije prve menstruacije, ili nakon menopauze. Sklerotične promjene se dalje mijenjaju u erozije, fisure, a male usne se resorbuju. Osim svraba, koji je jako izražen, žene s dijagnozom vulvarne dijagnoze proživljavaju konstantne bolove. Seksualna aktivnost je smanjena ili nikakva.

Liječenje se sprovodi primarno klobezatol-dipropionatom, te se ovom terapijom bolest može kontrolisati.

Odjeća

Odjeća pravljena od  neprozračnih materijala, kao što je teksas, sprječava protok vazduha oko vulve, tako da se vlaga zadržava u rodnici, što može pogodovati rapidnom razvoju gljivica i bakterija. Također, nošenje uskih odjevnih predmeta, sintetičkog donjeg rublja, može uzrokovati iritacije, te rezultirati upalom vulve.

Pranje

Za održavanje higijene intimne regije, dovoljno je pranje vodom, i to tek do par puta dnevno. Po želji, moguće je upotrebljavati sapune bez dodataka, mirisa, i sa adekvatnom pH vrijednošću, koja neće remetiti pH vrijednost same rodnice. Strogo je zabranjeno koristiti šampone, gelove za tuširanje, sapune, jer sadrže suviše hemijskih sastojaka i iritansa koji mogu negativno utjecati na intimnu regiju. Važno je voditi posebnu brigu o intimnoj regiji tokom menstruacije – intimne uloške potrebno je mijenjati 4-6 sati (blago krvarenje) ili 3-4 sata (jače krvarenje), dok se tampon, u slučaju normalnog krvarenja, mijenja svako 5-6 sati. Bitno je reći i da korištenje dnevnih uložaka nije preporučljivo, s obzirom na to da sadrži plastiku koja ne dopušta cirkulisanje zraka.

Treba izbjegavati i kupke, jer i one mogu dovesti do iritacije genitalnog područja.

Koliko traje svrab vagine?

Period trajanja vaginalnog svraba primarno ovisi o uzroku istog. Svrab vagine može se javiti zbog iritacije, ili zbog infekcije.

Ukoliko se javi zbog infekcije, vaginalne ili bakterijske, uglavnom se povuče već nakon par dana korištenja propisane terapije (antibiotik, antimikotik). Zato je jako važno slijediti upute ljekara, te u potpunosti ispoštovati tok terapije.

Ako je svrab vagine uzrokovan iritansom, odnosno uzročnicima kao što su uska i neprozračna odjeća, neadekvatni gelovi i sredstva za intimnu njegu; potrebno je ukloniti I prestati koristiti sva sredstva koja uzrokuju iritacije. Svrab bi se, uz odgovarajuću higijenu, I sredstva za topikalnu primjenu (kreme koje bi ublažile nastale iritacije), trebao povući jako brzo.

Simptomi vaginalnih infekcija

Svrab vagine je tek jedan od simptoma vaginalnih infekcija, koje je prijeko potrebno liječiti što prije, jer iste mogu uzrokovati brojne komplikacije. Međutim, “dobra strana” simptoma jeste što se, uz odgovarajuću terapiju, infekcija može liječiti – mnogo je veći i ozbiljniji problem ukoliko je infekcija asimptomatska, jer se ista ne može tretirati, a može voditi ka mnogo ozbiljnijim posljedicama (npr.infekcije u trudnoći značajno mogu utjecati na plod).

Vaginalno peckanje

Peckanje se uglavnom veže za svrab i crvenilo. Uzrok peckanju su većinski bakterijske infekcije.

Crvenilo vagine

Crvenilo vagine može ukazivati na iritaciju ili infekciju, a da se primijetiti i bez ginekološkog pregleda. Crvenilo je uglavnom popraćeno bolom, svrabom i oteknućem vulve.

Kako se dijagnostikuje svrab vagine?

Nakon što žena osjeti svrab vagine, popraćen peckanjem, crvenilom i drugim simptomima, neophodno je da se javi svom ginekologu. Ljekar će svakako, nakon općeg ginekološkog pregleda, uraditi sve neophodne pretrage koje će dalje determinisati da li je riječ o bakterijskoj, gljivičnoj infekciji, ali i spolno prenosivim bolestima (zbog čega se uzima bris i potom se uzorak analizira na klamidiju, ureaplazmu, mikoplazmu).

Kako spriječiti da nastane svrab vagine?

• Nosite pamučni donji veš i izbjegavajte dugotrajno nošenje uske odjeće;
• Brišite se od naprijed ka nazad, nakon vršenja nužde;
• Redovni ginekološki pregledi;
• Koristite probiotike, preventivno, i birajte one sa što bogatijim sastavom;
• Vodite računa o intimnoj higijeni;
• Izbjegavajte korištenje dnevnih uložaka;
• Pažljivo birajte sredstva za intimnu njegu i nipošto ne koristite obične gelove i kupke za tuširanje;
• Koristite zaštitu prilikom seksualnog odnosa!

Kako ublažiti vaginalni svrab?

Gljivična infekcija se liječi antimikoticima, a bakterijska antibioticima. Uz korištenje antibiotske ili antimikotske terapije, koristite i probiotike, koji će i digestivni trakt i vaginalnu mikrobiotu održavati zdravima;

Izbjegavajte češanje, iako zna biti teško. Probajte sa oblogama, što će makar privremen umiriti iziritirano područje.

Nipošto ne koristite sredstva sa alergenima i hemikalijama, jer će to samo pogoršati svrab i crvenilo.

Možete koristiti kreme protiv vaginalne suhoće, pošto vaginalna suhoća zna biti popratni simptom infekcije, uz svrab, crvenilo i otekline.

Liječenje svraba vagine

Svrab vagine je uzrokovan ili infekcijama, ili iritacijom, stoga se uvijek liječi uzrok. Nakon antibiotske terapije, ako je uzrok neka bakterija, svrab će uglavnom nestati, a isto će se desiti i nakon upotrebe antimikotika, ako je uzrok gljivica (npr.Candida albicans). Ukoliko su neki iritansi uzročnici, potrebno je iste ukloniti, nakon čega bi se svrab trebao spontano povući i nestati.

Kućni lijekovi za vaginalni svrab

Neki od kućnih lijekova za vaginalni svrab, a koji vam mogu poslužiti kao prva pomoć, su sljedeći:

Kupka sa sodom bikarbonom

Soda bikarbona, sudeći prema studijama, ima antifungalno dejstvo.

Jogurt/probiotik

Laktobacili iz jogurta, odnosno probiotika, održavaju gastrointestinalni trakt, ali I vaginalnu mikrobiotu žena, zdravima i izbalansiranima;

Antifungalna krema

Postoji dosta krema na tržištu za koje nije potreban recept, pa se možete istima poslužiti, dok ne zakažete ginekološki pregled (koji, svakako, nipošto ne treba odlagati).

Svrab vagine, ali i bilo koji drugi simptom koji ukazuje da nešto nije uredu; ne trebate ignorisati. Potrebno je što prije zakazati ginekološki pregled, a potom i u potpunosti ispoštovati terapiju koju preporuči ljekar.

Amela Kereš, BA ing.biohemije i fiziologije

Zasigurno u svom okruženju poznajete djevojke i žene kojima „oni dani“ u mjesecu predstavljaju prepreku za normalan život i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Bolne menstruacije su poprilično česta pojava, kako kod tinejdžerki, tako i kod žena u odrasloj dobi. Šta je zapravo uzrok menstrualnim bolovima i nelagodnostima?

Šta su bolne menstruacije?

Bolna menstruacija se još označava i kao dismenoreja. U suštini, bol u donjem dijelu stomaka u toku menstrualnog ciklusa posve je normalna. Normalnima se smatraju čak i simptomi poput mučnine, bolova u krstima i nadutosti, ali bolna menstruacija postaje problem ukoliko su bolovi toliko jaki da svakodnevne obaveze postanu preteške za obavljati, a rutina postaje totalno poremećena.

Upravo je razina boli ono što razlikuje normalnu menstruaciju od medicinski označene dismenoreje. Ukoliko žena nije sposobna 3-5 dana, koliko obično traje menstrualno krvarenje, izdržati bez uzimanja lijekova, vjerovatno se radi o dismenoreji.

Simptomi bolne menstruacije

Neki od simptoma bolnih menstruacija su sljedeći:

• Sijevajuća bol u donjem dijelu stomaka – snažni grčevi, koji se uglavnom reflektuju i na krsta;
• Povraćanje, osjećaj konstantne mučnine;
• Znojenje, valovi toplote;
• Problemi sa gastrointestinalnim traktom (dijareja, konstipacija);
• Nadutost i, često, gasovi.

Što se tiče smetnji gastrointestinalnog trakta u toku menstruacije, naučnici i nemaju konkretan odgovor, ali smatra se da se isti krije u povećanju prostaglandina, koji se otpuštaju prije menstruacije.

Sta su prostaglandini?

Prostaglandini su hormoni koji uzrokuju kontrakcije i pomažu ljuštenju endometrija u toku menstruacije. Ponekad, oni djeluju i na gastrointestinalni trakt što rezultira dijarejom. Iako ne postoji način djelovanja na prostaglandine, postoje načini za olakšanje gastrointestinalnih smetnji u toku menstruacije a to su izbjegavanje:

• vještačkih zaslađivača,
• začinjene hrane,
• laktoze,
• kao i ugljikohidrata.

Koji su rizični faktori za bolne menstruacije?

Iako ne postoje specifični razlozi za nastajanje bolnih menstruacija, neki od rizičnih faktora za nastanak bolnih menstruacija su sljedeći:

• Dob žene ispod 20 godina – bolne menstruacije su češće kod tinejdžerki;
• Porodična anamneza koja uključuje bolne menstruacije;
• Uživanje alkoholnih pića, cigareta;
• Rana prva menstruacija.

Također, neki od uzroka mogu biti i zdjelične bolesti, određena medicinska stanja, ali i spolno prenosive infekcije.

Studija i istraživanje sprovedeni na području Tajvana kazuju da ugljik, ugljikovi oksidi i druge čestice mogu povećati rizik od dismenoreje više od trideset puta, što znači da zagađenje vazduha bitno utječe na bolove u toku menstruacije, pa je savjet da što više vremena provodite na planinama i u netaknutoj prirodi.

Podjela dismenoreje

Dismenoreja se, inače, dijeli na primarnu dismenoreju i sekundarnu dismenoreju.

Primarna dismenoreja

Primarna dismenoreja je većinom fiziološki i anatomski uvjetovana, što znači da će ovu vrstu dismenoreje iskusiti žene sa retroverzijom maternice, naprimjer, ili sa nedovoljno razvijenom maternicom.

Inače, tek 20% žena ima retroverziju maternice, što znači da je ista okrenuta prema rektumu, umjesto prema mokraćnom mjehuru. Ovaj položaj maternice zna izazvati probleme tek za vrijeme trajanja menstruacije – kada bolovi u leđima znaju biti dosta izraženi, a osim toga, i za vrijeme spolnih odnosa, pri mokrenju i slično.

Bol u menstruaciji nastaje zbog grčenja maternice, kao ishemije, djelovanjem prostaglandina. Ovaj tip dismenoreje uglavnom započinje u adolescentnom periodu, ali kasnije može doći i do nestanka istog.

Sekundarna dismenoreja

Sekundarna dismenoreja označava ginekološko oboljenje, odnosno – uzrok za sekundarnu dismenoreju mogu biti poremećaji zdjelice.

Neki od poremećaja jesu:

• Endometrioza
• Fibromi
• Adenomioza

Endometrioza

Endometrioza je oboljenje koje karakteriše endometrij, sluznica maternice na vanjskoj strani maternice (fiziološki je normalno da se sluznica maternice nalazi na unutrašnjoj strani). Žene sa dijagnozom endometrioze imaju snažne bolove, grčeve, s obzirom na to da endometrij tokom ciklusa jednako reaguje na hormone, iako je spolja, na identičan način na koji bi reagovao da se nalazi na unutrašnjoj strani.

Ne postoje konkretni razlozi za nastanak endometrioze. Smatra se da ćelije sluznice maternice, na neki način, migriraju van maternice i nastavljaju proliferaciju. Neke žene se suočavaju sa problemima kao što su nepravilne menstruacije i neplodnost, a prevashodno im je dijagnosticirana endometrioza. Upravo je endometrioza jedan od vodećih uzroka bolnih menstruacija, a žene koje imaju ovaj problem, uglavnom dane menstrualnog krvarenja ne mogu izdržati bez jakih analgetika. Kod endometrioze, tkivo može zahvatiti i jajovode, crijeva, jajnike i druge organe.

Fibromi

Fibromi maternice su čvrste tkivne nakupine, odnosno tumori, benignog karaktera. Uglavnom ne postoji određena simptomatologija koja bi upućivala na fibrome, ali se svakako fibrom može povezati sa bolnim menstruacijama. Također, ukoliko je fibrom velik, može djelovati i na bešiku ili rektum, i to na način da vrši određenu presiju.

Adenomioza

Adenomioza je medicinski poremećaj gdje je endometrij izrastao unutar miometrija. Simptomatologija adenomioze obuhvata izražajno bolne menstruacije – dismenoreju, obilna menstrualna krvarenja, zdjelične bolove, bol pri spolnom odnosu i druge.

Amenoreja

Amenoreja označava izostanak menstruacije, a medicinski se razlikuju fiziološka i patološka amenoreja, pri čemu fiziološka amenoreja označava izostanak usljed određenih faktora – predpubertetski period, tokom trudnoće, kao i tokom menopauze; dok se patološka amenoreja odnosi na izostanak menstruacije pri faktorima koji nisu prirodni i normalni, i koji označavaju određeni poremećaj koji uvjetuje izostanak menstruacije.

Patološka amenoreja uglavnom se dalje dijeli na primarnu amenoreju i sekundarnu amenoreju.

Primarna amenoreja je odsustvo, ili izostanak, menstruacije do 16 godine, dok je sekundarna amenoreja izostanak menstruacija nakon normalne pojave menstruacije. Uglavnom se uzima period preko šest mjeseci odsustva menstruacije za postavljanje dijagnoze amenoreje.

U samom menstrualnom ciklusu, kao i regulaciji istog, učestvuju hipotalamus, jajnici i maternica. Hipotalamus stvara gonadotropinopuštajući hormon, a on dalje djeluje na hipofizu koja stvara gonadotropine (FSH, folikulostimulirajući hormon i LH, luteinizirajući hormon). Ova skupina hormona podstiče jajnike da proizvode estradiol, testosteron i progesteron. Uloga estrogena jeste stimulacija sluznice maternice, odnosno endometrija, nakon čega isti proliferira. Žuto tijelo, nakon ovulacije, produkuje progesteron, a promjene nastale usljed toga, dovode do pripreme za implantaciju jajne ćelije. Ukoliko ne dođe do oplodnje jajne ćelije, endometrij se ljušti, produkcija pomenutih hormona se smanjuje, a kao finalni rezultat nastaje menstrualno krvarenje.

Ukoliko dođe do određene greške u funkcionisanju pomenutog procesa, zna doći do poremećaja u ciklusu lučenja estrogena i samog ciklusa endometrija, te menstruacija posljedično izostaje, što se označava kao amenoreja. Žene koje imaju dijagnozu amenoreje, uglavnom nemaju ni ovulacije, tako da mogu imati problema sa plodnošću i zatrudnjivanjem.

Šta jos može biti uzrok amenoreje?

Neki od uzroka amenoreje mogu biti korištenje lijekova, prekomjerna fizička aktivnost, korištenje određenih suplemenata pri treniranju; Cushingov sindrom, različiti tumori. Svakako, neki od uzroka mogu biti i trudnoća, dojenje, PCOS – sindrom policističnih jajnika (kao jedan od vodećih uzroka), ali i korištenje kontracepcijskih pilula. Jedna od podjela amenoreje jeste i na anovulacijsku i ovulacijsku. Najčešći uzroci i razlozi anovulacijske amenoreje jesu endokrini poremećaji, poremećaji u funkciji hipofize i hipotalamusa i slično; dok su uzroci ovulacijske amenoreje hromosomske aberacije, anatomske anomalije genitalnog trakta.

Oligomenoreja je jedan od poremećaja u menstrualnom ciklusu, a odnosi se na rijetke menstruacije. Smatra se da se ženi može postaviti dijagnoza oligomenoreje kada je interval između menstruacija od 33 dana do šest mjeseci.

Poremećena funkcija, odnosno neki vid disfunkcije jajnika, može biti uzrok oligomenoreje. Stres, povećane razine testosterona, ali i tumorske mase na hipofizi, tireoidnoj i nadbubrežnoj žlijezdi, mogu biti rizični faktori za oligomenoreju. Oligomenoreja se, također, dijeli na primarnu i sekundarnu, kao i dismenoreja.

Ako je period između ciklusa duži od 35 dana, vjerovatno je riječ o primarnoj oligomenoreji. Inače, primarna oligomenoreja prati dijagnozu policističnih jajnika (PCOS), mada to nije pravilo. Sekundarna oligomenoreja se, pak, može javljati nakon sasvim urednih menstrualnih ciklusa, a smatra se da prethodi amenoreji. Pacijenticama sa dijagnozom oligomenoreje, uglavnom izostaje ovulacija, što predstavlja problem pri začeću. No, postoje određene metode kojima se oligomenoreja može tretirati, posebno ukoliko pacijentica razmišlja o začeću, a jedna od metoda jeste gestagenska zamjena.

Prva menstruacija

Prva menstruacija, ili menarha, javlja se u periodu između 12-14 godine. Međutim, kod djevojčica se menarha zna javiti i kasnije, što je, također, potpuno normalno, s obzirom na to da se svačije tijelo razvija na sebi svojstven način i vlastitim tempom.

Kod djevojčica, veza hipofiza-jajnici se već počinje formirati od osme godine. Hipofiza produkuje folikulostimulirajući hormon – FSH, kao i luteinizirajući hormon – LH. Potom, ovi hormoni direktno utječu na jajnike, koji, posljedično, prolaze kroz promjene koje na koncu vode ka menstrualnim ciklusima.

Na pojavu prve menstruacije, i vrijeme iste, mogu utjecati razni faktori, među kojima se posebno ističu pothranjenost ili prekomjerna težina. Djevojčice koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu, iskustvo prve menstruacije uglavnom imaju u dobi od deset godina, dok je prvo krvarenje kod djevojčica atletske građe, a koje se aktivno bave sportom, odgođeno najčešće do 16.godine.

Za vrijeme puberteta, i razine estrogena počinju dramatično da se povećavaju, što prate i promjene spolnih organa. Dvije godine prije menstruacije, počinju da rastu grudi, a pojačava se i pubična i aksilarna pojava dlaka.

Ukoliko se menarha pojavi kod djevojčice mlađe od devet godina, preporučuje se konsultovanje sa ljekarom, jer se vjerovatno radi o prijevremenom ili ranom pubertetu, što može ukazivati na određene poremećaje.

Ciklus nakon prvog krvarenja zna biti dosta nepravilan, a u nekim slučajevima zna i izostajati. To je u potpunosti normalno, s obzirom na to da se tijelo navikava na ogromne promjene.

Ukoliko menstruacija traje predugo (preko 7 dana), a broj krvarenja na godišnjem nivou premašuje 16, riječ je o polimenoreji. Ovakve količine krvarenja mogu dovesti do anemije.

Period normalnog menstrualnog ciklusa je 21-35 dana, ali treba naglasiti da na trajanje menstrualnog ciklusa utječe jako puno čimbenika: životni stil, razina stresa, ishrana, zdravstveni problemi i slično.

Predmenstrualni sindrom – PMS

Predmenstrualni sindrom, ili PMS, označavaju različite simptome i smetnje neposredno prije menstrualnog krvarenja.

Sami simptomi PMS-a razlikuju se po težini, vremenu javljanja, kao i vrsti, ali, nažalost, predstavljaju zajedničku crtu menstrualnog ciklusa vćeine žena. Smatra se da je uzrok PMS-u disbalans između estrogena i progesterona (koncentracija i nivoi ovih hormona variraju i osciliraju u različitim periodima samog ciklusa), ali i povećan nivo prolaktina. Simptomi PMS-a mogu prestati s početkom menstrualnog krvarenja, ali se kod nekih žena čak i pogoršaju. Opet, to primarno ovisi o zdravlju, navikama, kao i hormonalnom statusu svake žene.

Tipovi PMS-s

Razlikuju se različiti tipovi PMS-a:

• PMS tip A – karakteriše se pojavom anksioznosti, napada panike;
• PMS tip D – označava depresiju;
• PMS tip C – odnosi se na glad i promjene apetita;
• PMS tip H – pojavljuju se otoci usljed nakupljanja tečnosti.

Simptomi PMS-a

Neki od izraženijih simptoma PMS-a jesu:

• grčevi u donjem dijelu stomaka, nešto blaži od onih kakve osjećaju prilikom menstrualnog krvarenja;
• nagle promjene raspoloženja;
• problemi sa gastrointestinalnim traktom;
• pojava bubuljica.

Također, koncentracija i fokus u PMS-u mogu drastično da se smanje, a često ih prate i poremećen san i dnevna rutina.

Grčevi u donjem dijelu stomaka se uglavnom vežu za sekundarnu dismenoreju, a posebno za endometriozu ili adenomiozu, mada se sam intenzitet boli razlikuje od onoga koji se javlja u PMS-u.

U PMS-u se, zbog osciliranja nivoa hormona, znaju javiti hormonalne bubuljice (često locirane na području viličnih kostiju). Također, znaju se pojačati psorijatični plakovi.

Nažalost, u toku Predmenstrualnog sindroma, znaju se javiti snažne migrene, kod žena koje i inače imaju problema sa istima. Stoga, preporučuje se izbjegavanje stresnih situacija, kao i konzumacija alkohola i cigareta, jer ovi faktori pospješuju duže trajanje migrene, kao i jači intenzitet bolova. U ovom periodu se znaju pojačati i anksioznost, depresija, a zna doći i do pojačanih napada panike.

Određene naučne studije dokazale su da suplementi željeza, cinka, ali i magnezija i kalcija pomažu smanjenju simptoma Predmenstrualnog sindroma.

Kalcij pomaže smanjenju osjećaja malaksalosti, dok magnezij može biti efikasan u smanjenju ili prevenciji migrena u toku PMS-a.

Disforični predmenstrualni sindrom

Disforični predmenstrualni sindrom je teška forma predmenstrualnog sindroma i simptomi ovakvog tipa PMS-a sprječavaju normalne rutine žena, kao i obavljanje normalnih, svakodnevnih obaveza. Traju dvije sedmice mjesečno, odnosno – započinju već nakon ovulacije, što znači da žene s ovim poremećajem simptome PMS-a imaju veći dio menstrualnog ciklusa. Ovaj oblik PMS-a iziskuje korištenje različitih lijekova, najčešće kombinacije antidepresiva i analgetika. 

Fitoterapija

Fitoterapija, dnosno terapija svjetlošću, jedna je od zanimljivih i novih pristupa liječenju PMS-u, a primjenjuje se da bi se podigle razine serotonina. Međutim, serotonin je sintetiziran iz triptofana, djelovanjem triptofan hidroksilaze 2, a koju aktivira vitamin D, preporučuje se i suplementacija vitaminom D, jer bez njega – serotonin se ne može sintetisati. Upravo se u ovome krije i činjenica da ljudi sa manjkom vitamin D zaista mogu patiti od depresije i anksioznih poremećaja.

Ljekovito bilje za liječenje dismenoreje

S obzirom na jake bolove koje žene proživljavaju ukoliko imaju dijagnozu dismenoreje, nije zgorega probati različite pripravke u cilju smanjenja bolova i grčeva.

Malina, metvica i matičnjak u kombinaciji znaju utjecati na smanjenje bolova u dismenoreji, a osim toga, preporučuje se i đumbir.

Kunicu, odnosno hajdučku travu, preporučljivo je piti i prije menstruacije, u toku PMS-a, a potom nastaviti u danima krvarenja, jer značajno smanjuje intenzitet grčeva.

Preporučuje se i masaža, i to s posebnim pripravkom ulja badema, lavande, limunskog eukaliptusa i bibera. Protiv bolova možete probati i tinkturu maslačka, matičnjaka, i verbene, koja ima snažno umirujuće dejstvo.

Šta još možete učiniti?

Dakle, u toku predmenstrualnog sindroma, ali i dismenoreje, neke od olakšica koje i sami možete sprovesti jesu sljedeće:

1. Suplementacija – vitaminom D, E, kalcijem, cinkom, omega 3 i 6 masnim kiselinama;
2. Tjelovježba – povećanjem cirkulacije smanjuju se grčevi i maternica se opušta;
3. Probajte primjenu pripravaka različitih ulja i čajeva;
4. Izbjegavajte začinjenu hranu, proste ugljikohidrate, ali i prekomjernu konzumaciju kofeinskih napitaka;
5. Koristite probiotike, jer laktobacili, naučno dokazano, u cjelosti djeluju na urogenitalni trakt žene;
6. IZBJEGAVAJTE STRES!

Šta uzrokuje bol u vagini?

Bol u vagini kod žena je jako česta pojava a može da se javi u obliku probadanja, sijevanja ili peckanja. Bol u vagini može da se javlja povremeno a može da bude i konstantan. S obzirom da je intimno područje jako osjetljiva regija, bilo koja vrsta boli nije ugodna i može da izazove znatnu nelagodu i da utječe na kvalitet života. Jako je bitno da se bol u vagini prijavi doktoru odmah na početku kako bi se situacija sanirala na vrijeme.

Zašto vas vagina boli?

Postoje brojni razlozi zbog kojih se mogu javiti bolovi u intimnom području. Neki od razloga su sljedeći:

Suhoća vagine

Kada dođe do pada koncentracije ženskog hormona estrogena koji je inače zadužen za ovlaživanje vagine, dolazi do suhoće koja izaziva neugodnu bol. Do pada estrogena dolazi u toku perimenopauze i menopauze, zbog kontracepcijskih pilula i zbog dojenja.

Perimenopauza je period 10 do 15 godina prije menopauze i već u ovom periodu dolazi do postepenog pada estrogena. Ženama u periodu perimenopauze i menopauze preporučuje se dodatno uzimanje estrogena kako bi izbjegle neželjene efekte koje donosi vaginalna suhoća. Ukoliko je vagina suha tokom seksualnih aktivnosti može doći do oštećenja unutar vagine ili na vaginalnom otvoru što uzrokuje neugodnu bol i nakon odnosa. Pored ovih uzročnika, suhoća može biti posljedica korištenja alergijskih lijekova jer antihistaminici su zaduženi za isušivanje sluznice.

Gljivične infekcije

Ova vrsta infekcija javlja se zbog povećanog razmnožavanja gljivica u vagini. Najčešći simptomi su svrbež i peckanje a može se javiti i jaka bol. Gljivične infekcije ne pogađaju samo unutrašnji dio vagine već i vanjski tako da mogu izazvati nelagodu i iritaciju na oba dijela.

Seksualno prenosive bolesti

Neke od seksualnih bolesti su gonoreja, herpes i klamidija, i svaka od ovih bolesti uzrokuju bol u i na vagini. Najizraženija bol je kod herpesa jer dolazi do oštećenja živaca zahvaćenog područja.

Endometrioza

Ova bolest se javlja kada tkivo koje inače oblaže maternicu, počne da se javlja i na drugim mjestima kao što su jajnici, jajovodi, debelo i tanko crijevo, mokraćni mjehur, rektum, a jako rijetko na plućima. Endometrij je osjetljiv na spolne hormone koji dovode do zadebljanja endometrija i ljuštenja koje se manifestuje u obliku menstruacije. Kod žena sa endometriozom dolazi do ljuštenja tkiva na svim mjestima na kojima se tkivo nalazi, tako da žena krvari iz više mjesta. Zadebljanje tkiva i nakupljanje krvi izaziva iritaciju na organima gdje se ovo tkivo nalazi, tako da dolazi do grčeva i bolova.

Miomi maternice

Benigni rast maternice do kojeg najčešće dolazi nakon trudnoće, i kod žena u starosnoj skupini između 30 i 40 godina. Neki od simptoma uključuju bolne menstruacije sa jakim i dugotrajnim krvarenjem, često i otežano mokrenje, bol u zdjelici, leđima ili nogama i probleme sa probavom. Bolovi zbog mioma mogu da se jave i tokom seksualnih snošaja.

Vulvodinija

Hronična bol koja se javlja oko vulve (vaginalnog otvora). Bol se najčešće javlja u obliku jakog pečenja a intenzitet i trajanje su individualni i mogu da se razlikuju od žene do žene. Bol može da bude konstantna a može da se javlja povremeno. Bol se najčešće javlja tokom seksualnih odnosa, umetanja tampona i vožnje biciklom. U nekim slučajevima, vulvodinija traje mjesecima a u nekim slučajevima može da traje i godinama.

Gljivične i bakterijske infekcije često predhode pojavi vulvodinije. Dijagnoza je jako jednostavna i vrši se pomoću pamučnog štapića kojeg doktor utisne na nekoliko mjesta na vagini. Ovaj proces je obično bezbolan kod zdravih žena ali ukoliko se pojavi bol tokom procesa znači da žena ima vulvodiniju.

Liječenje se svodi na smanjenje simptoma i jedan od načina liječenja jeste fizikalna terapija za mišiće koji se nalaze na dnu zdjelice. Što se tiče lijekova, mogu se uključiti lokalni anestetici, antipileptici i antihistaminici ukoliko se pojavi i svrab. Svi lijekovi i tretmani liječenja se uključuju po doktorovoj preporuci.

Upalni procesi genitalije

U zavisnosti od uzročnika upale intimnog područja, infekcije mogu da se podijele na:

• bakterijske vaginoze
• gljivične infekcije
• trihomonijaze

Različiti unutrašnji i vanjski faktori mogu da dovedu do disbalansa u vaginalnoj mikrobioti što može izazvati upalne procese. Disbalans nastaje kada koncentracija patogenih mikroorganizama nadvlada koncentraciju dobrih bakterija- laktobacila, čime se slabi prirodni odbrambeni mehanizam. Bakterijske upale nastaju prevelikim razmnožavanjem patogenih bakterija u vaginalnoj mikrobioti. Gljivične infekcije se javljaju zbog namnožavanja patogenih gljivica a trihomonijaze su uzrokovane sa protoozom Trichomonas vaginalis koja se prenosi seksualnim putem.

Simptomi vaginalne boli

Simptomi mogu da se razlikuju od slučaja do slučaja ali najčešće uključuju peckanje, probadanje, iritaciju, bol tokom seksualnog odnosa i bol prilikom umetanja tampona. Bolovi mogu da budu jačeg i slabijeg intenziteta. Pored toga, mogu da se javljaju povremeno a mogu i da budu konstantni. Simptomi koji mogu da se udruženo jave sa bolovima u vagini su crvenilo, svrab i otečenost u intimnoj regiji. U svakom slučaju, ukoliko se pojavi bol u vaginalnom području najbolje je posjetiti doktora što prije kako bi se ustanovilo odakle bol dolazi i kako se situacija ne bi razvila u nešto komplikovanije.

Priroda vaginalne boli tokom seksa

Seksualni odnosi su sastavni dio života i spadaju u jednu od bioloških potreba. Ova vrsta aktivnosti je uglavnom ugodna ali postoje slučajevi kada se javljaju neugodni i bolni seksualni odnosi kod žena. Seksualni čin povećava povezanost između partnera,a čin kod kojeg se javlja bol i nelagoda povećava frustraciju i može dovesti do problema u emotivnoj vezi.

Vrsta boli koja se javlja tokom seksualnih aktivnosti se naziva dispareunija i može se pojaviti u vulvi, u unutrašnjosti vagine i oko vaginalnog otvora. Bol može biti jačeg ili blažeg intenziteta i može da se javi kod žena u bilo kojoj starosnoj skupini. Postoji mnogo uzročnika koji dovode do nelagode tokom seksualnih aktivnosti a uzročnici se dijele na tjelesne i psihičke. Prvenstveno je potrebno ustanoviti da li postoji neki tjelesni uzročnik pa tek onda psihički.

Pored navedenih uzročnika, bolni seksualni odnosi mogu da budu izazvani i nekim psihološkim stanjima. Ukoliko žena ima osjećaj stida, krivnje i neugodnosti tokom seksualnog čina, ona ne može dovoljno da se opusti što dovodi do smanjenog libida i otežane penetracije. Također, emotivno stanje između partnera može da bude jedan od čimbenika bolnog seksa. Ukoliko među partnerima postoje tenzije, nedostatak komunikacije, ljutnja ili bilo koja druga vrsta negativne emocije, to može da izazove problem i komplikacije tokom penetracije.

Što se tiče liječenja, potrebno je da se uključe različiti specijalisti kako bi se dobila što bolja terapija. Nakon trudnoće potrebno je da se sačeka oko 6 sedmica prije narednog stupanja u odnos kako bi se izbjegli problemi. Ukoliko je uzrok suhoća vagine, mogu da se koriste lubrikanti topivi u vodi ili doktor može da preporuči terapiju estrogenom ženama u menopauzi. Ukoliko su bolovi uzrokovani bakterijskim i gljivičnim infekcijama, doktori uključuju antimikrobnu terapiju kako bi se infekcija sanirala i simptomi povukli.

Kako se dijagnostikuje bol u vagini?

Ukoliko dođe do pojavljivanja vaginalne boli koja prije nije bila prisutna potrebno je odmah da se posjeti ginekolog. Uzimanjem anamneze od pacijentice, vaginalnim pregledom, ultrazvukom i uzimanjem cervikalnih briseva ginekolog može da ustanovi iz kojeg razloga se bol javlja i koji je najbolji pristup kako bi se taj problem riješio.

Bol može da se javi iz mnoštvo razloga i zbog toga je potrebno da se pravovremeno posjeti ginekolog i odredi prava dijagnoza. Ukoliko ne postoji nikakav fizički problem ili ukoliko se bol javlja i nakon rješavanja fizičkog problema, potrebno je da se uključi psihoterapeutska terapija koja uključuje oba partnera. Ukoliko postoje problemi u vezi na emotivnom nivou, rješavanjem tog problema kroz psihoterapiju može da dovede do napretka i u seksualnoj oblasti veze.

Biota Intima protiv bola u vagini

Biota Intima je oralni probiotik zadužen za intimno zdravlje žena. Sastoji se od 6 vrsta laktobacila koji su već prirodno prisutni u vaginalnoj i crijevnoj mikrobioti. Jedan od tih laktobacila jeste i L.gasseri koji je posebno efikasan u suzbijanju boli tokom menstruacije, pogotovo kod pacijentica sa endometriozom. Aktivnost NK ćelija kod pacijentica sa endometriozom je smanjena a probiotiski laktobacili pojačavaju funkciju NK ćelija i smanjuju upale.

Također, Biota Intima sadrži druge laktobacile koji imaju antibakterijska i antigljivična svojstva. Ukoliko dođe do bakterijske ili gljivične infekcije i doktor preporuči antimikrobnu terapiju, Biota je obavezna dopuna kako bi se vaginalna mikrobiota kolonizovala dobrim laktobacilima. Pored toga,  laktobacili mogu da djeluju na patogene gljivice i bakterije, smanjujući upale koje često dovode do bolova u intimnom području.

Bsc.Chem. Aida Kelic

Šta je vaginalni sekret i na šta ukazuju grupe?

Žlijezde vaginalne sluznice i grlić maternice izlučuju tečnost,a ta tečnost je ustvari vaginalni sekret koji je jako bitan za održavanje higijene intimne regije žene. Vaginalni sekret izbaciva mrtve ćelije i bakterije i na taj način se održava čistoća vagine i sprječava se pojava vaginalnih infekcija koje se inače javljaju kao posljedica prekomjernog namnožavanja bakterija i gljivica.

Izgled, količina i miris variraju, a veća količina se uglavnom luči tokom ovulacije. Vaginalni sekret je normalna pojava, ali potrebno je da se prepozna kada dođe do promjene u izgledu, količini i mirisu jer je to jedan od pokazatelja infekcija. Postoje različite vrste sekreta i zbog toga oni su podijeljeni u 6 grupa koje će biti opisane u nastavku ovog teksta.

PH vrijednost vagine

PH vaginalne sredine (stepen kiselosti vaginalne sluznice) je kisela a idealna vrijednost se kreće u opsegu 3,8-4,5. Kiselost može da bude promijenjena pod utjecajem hormona, u toku trudnoće, tokom seksualnih aktivnosti, prije i poslije menstruacije. Vaginalna mikrobiota je ekosistem u kojem se nalazi mnoštvo mikroba i svi se bore za svoj opstanak. Loše bakterije i gljivice dovode do narušavanja idealne pH vrijednosti, stvarajući idealne uslove za razvoj i razmnožavanje svojih vrsta. Smanjenjem broja dobrih bakterija-laktobacila, povećanim namnožavanjem patogena i poremećajem pH vrijednosti vaginalne sredine nastaju infekcije. PH vrijednost vagine koja je veća od 4,5 je jedan od znakova upalnih procesa.

Pojačan vaginalni sekret je jedan od najčešćih ginekoloških problema

Vaginalni sekret je jedan od najizraženijih simptoma koji ukazuje na neku od vaginalnih upala. Većina žena se javlja ginekologu kada primjeti povećanu količinu sekreta, sumnjive boje i neugodnog mirisa.

Uzroci nastanka vaginitisa

Faktori koji utječu na pojavu infekcija su brojni, a svi oni dovode do pada broja laktobacila. Neki od tih faktora su:

Upotreba antibiotika/antimikotika

Antimikrobne terapije su efektivne jer one smanjuju koncentraciju patogenih organizama, ali problem je što terapije nisu selektivne. Pored patogenih mikroorganizama, one smanjuju količinu i dobrih bakterija laktobacila i samim tim opada efikasnost prirodnog odbrambenog mehanizma što dovodi do ponovne pojave infekcija.

Antimikrobna terapija je razlog što su vaginalne infekcije često ponavljajuće i javljaju se ponovo poslije nekoliko mjeseci. Uz antimikrobnu terapiju često se uključuju oralni probiotici radi kolonizovanja laktobacila koji štite vaginalnu mikrobiotu.

Nepravilne higijenske navike

Korištenje agresivnih sapuna u intimnom području i neredovno mijenjanje higijenskih uložaka dovodi do poremećaja pH vrijednosti vaginalne sredine i nakupljanja patogena što može da dovede do upalnih procesa. Također, jako je bitno brisanje i pranje od naprijed prema nazad nakon nužde kako bi se spriječilo prenošenje patogena od rektuma prema vaginalnom otvoru. Korištenje sintetičkog veša sprječava da koža diše i pojačava znojenje što su idealni uslovi za razmnožavanje patogena. Neposušivanje intimne regije nakon pranja potpomaže razvoju gljivica.

Menopauza

U ovom periodu dolazi do pada estrogena što dovodi do suhoće vagine. Kada je vaginalna sluznica suha, ona je podložnija infekcijama. U ovom periodu žene su često sklone udruženim vaginalnim i urinarnim infekcijama. U ovim slučajevima, doktori često uključuju lokalnu terapiju estrogenom.

Trudnoća

Zbog raznih imunoloških i hormonalnih promjena koje se dešavaju u ovom stanju, trudnice su jako podložne pojavi infekcija. Jako je bitno pravilno tretiranje infekcija u trudnoći jer posljedice neliječenih infekcija mogu da budu jako opasne.

Menstruacija

Malo prije početka i u toku menstrualnog ciklusa pH vrijednost vaginalne sredine se mijenja zbog hormonalnih promjena što povećava rizik za upale.

Pad imuniteta

Imunitet je prirodna odbrana od patogenih mikroorganizama, a kada imunitet oslabi, dosta je lakše mirkobima da izvrše invaziju na organizam.

Ostali uzroci

Pored ovih faktora postoje još neki koji mogu da dovedu do disbalansa vaginalne mikrobiote, i pojave infekcije:

• loša ishrana,
• pretjeran fizički i psihički napor (stres),
• upotreba alkohola i cigareta,
• nagla promjena temperature.

Do čega mogu dovesti neliječeni vaginitisi?

Vaginalne infekcije su jako česta pojava kod žena ali na svu sreću mogu se efikasno izliječiti, pogotovo ako se prepoznaju i tretiraju na vrijeme. Redovan odlazak kod ginekologa i prijavljivanje neobičnih simptoma pomaže pri liječenju i sprječava dodatne komplikacije. S druge strane, ukoliko se vaginitisi ne liječe situacija može da se zakomplikuje.

Najrizičnija grupa žena su trudnice i ukoliko se vaginitisi ne liječe na vrijeme mogu da prouzrokuju spontani pobačaj, prijevremeni porođaj ili rađanje djeteta sa jako malom težinom. Poslije porođaja žene sa bakterijskom vaginozom imaju veću predispoziciju za postpartalni endometritis. Kod žena koje nisu trudne, neliječene upale vagine mogu da prerastu u hronične upale koje je kasnije dosta teže izliječiti. Pored toga, vaginalne infekcije mogu da se udruže sa urinarnim infekcijama a simptomi mogu da budu jako bolni i neugodni.

Kako se dijagnostikuje vaginalni sekret?

Da bi se izvršila dijagnostika vaginalnog sekreta potrebno je da se posjeti ginekolog koji postavlja pitanja kako bi bio što bolje upućen o čemu se radi i na osnovu toga nastavio sa daljom dijagnostičkom procedurom. Pitanja koja doktor postavlja tiču se izgleda i mirisa sekreta, kao i pitanja o higijenskim navikama i seksualnim aktivnostima.

Dijagnostika se također vrši putem ginekološkog pregleda i uzimanja vaginalnog i/ili cervikalnog brisa koji se dalje šalju na mikrobiološku analizu. Tokom uzimanja briseva bitno je da žena nije imala seksualni odnos dan prije, da nije u periodu menstruacije i da ne uzima nikakve lokalne lijekove jer ovi faktori mogu da utječu na preciznost rezultata.

Brisevi mogu da se uzmu u bilo kojem periodu dana. U mikrobiološkoj laboratoriji se izoluju bakterije, gljivice i paraziti, i zaključuje se kolika je njihova koncentracija u uzorku. Ako je koncentracija određenog patogena veća od normalne, odrađuje se i antibiogram (osjetljivost bakterija na antibiotike), kako bi terapija bila što efikasnija.

Grupe vaginalnog sekreta

Transparentna ili bijela boja i neutralan miris su karakteristike normalnog vaginalnog sekreta. Prema stepenu čistoće, koji se određuje brisem, vaginalni sekret može da bude podijeljen u 6 grupa:

1. grupa

Prozirni ili bijeli sekret, bez karakterističnog mirisa, manja količina leukocita,bogat dobrim bakterijama laktobacilima. Ova vrsta sekreta je uglavnom prisutna kod djevojčica prije puberteta i koje nisu seksualno aktivne. Ovo je zdrav vaginalni sekret i nikakva terapija nije potrebna.

2. grupa

Sekret bjeličaste boje, bez neprijatnog mirisa, sa malo sluzi i leukocita. Stafilokok i streptokok prisutni u malim količinama. Ova vrsta sekreta je manifestacija zdrave vaginalne mikrobiote i uglavnom je prisutna kod seksualno aktivnih žena.

3. grupa

Promijenjen sekret žute ili bijele boje sa neprijatnim mirisom. U ovakvoj vrsti sekreta ima jako malo laktobacila ili ih nikako nema, a u većim koncentracijama mogu da se pronađu patološki uzročnici infekcija kao što su E.Coli, Streptokok, Stafilokok, Prevotella. Ponekad se može naći i Trichomonas vaginalis. Ovaj nalaz se najčešće susreće u ginekologiji i ukazuje na upalu i potrebno je da se uključi lokalna ili sistemska terapija u zavisnosti od dominantnog uzročnika. U nekim slučajevima simptomi nisu jako izraženi ili nisu izraženi uopšte, ali i u tom slučaju potrebno je uključenje terapije kako infekcija ne bi postala hronično oboljenje.

4. grupa

Žućkasti, obilni sekret koji nastaje kao posljedica djelovanja bakterije Neisserie gonorrhoeae – gonokoka. Ovo je seksualno prenosiva bolest koja zahtjeva antibiotsko liječenje i muškarca i žene. Ovaj uzročnik se može prenijeti vaginalnim, analnim i oralnim putem, a može da se prenese tokom poroda na dijete. Ukoliko se liječenje zanemari, ova vrsta infekcije može da dovede do ozbiljnih oboljenja karlice. Najbolje je da se tokom liječenja abstinira od seksualnih odnosa ili da se koristi kondom tokom svake seksualne aktivnosti.

5. grupa

Pjenušast, zeleno-žućkast sekret sa neprijatnim mirisom prisutan kao posljedica djelovanja Trichomonas vaginalis bakterije. Ova bakterija se prenosi seksualnim putem a često se pojavljuje i kod upotrebe katetera. Također, može da se prenese i bez seksualnog kontakta putem javnih kupališta i toaleta. Majka može da prenese Trichomonas vaginalis na dijete prilikom njege. Pored vaginalnog sekreta javlja se svrbež, otečenost i crvenilo, a jako često se javljaju i udružene gljivične infekcije. Potrebno je liječenje oba partnera, a zanemarivanje ove infekcije može da dovede do komplikacija sa sterilitetom.

6. grupa

Bijeli, sirasti sekret, bez neprijatnog mirisa nastao uslijed prevelikog namnožavanja gljivice Candide Albicans. Ova gljivica svakako prirodno nastanjuje usnu duplju, gastrointestinalnu i vaginalnu sluznicu. Povećana koncentracija ove gljivice izaziva infekciju koja je poznata pod nazivom kandida ili kandidijaza. Terapija je antimikotska ali potrebno je se pridržavati i posebnog dijetetsko-higijenskog režima kako bi se spriječilo dalje razmnožavanje ove gljivice. Ona se najviše razmnožava u vlažnim uvjetima, stoga je potrebno da se obrati pažnja da intimno područje uvijek bude suho.

Simptomi vaginalnog sekreta po grupama

• 1. grupa – transparentan ili bijeli sekret bez neprijatnog mirisa
• 2. grupa – bjeličasta boja sekreta bez neprijatnog mirisa
• 3. grupa – bijeli ili žuti sekret sa neprijatnim mirisom praćen povremenim svrabom
• 4. grupa – veća količina bijelog ili žutog sekreta koji je ponekad pomućen
• 5. grupa – pjenušast, zeleno-žućkast sekret i neprijatan miris
• 6. rupa – bijeli, obilan sekret u sirastom obliku bez mirisa. Ponekad se mogu javiti svrab, peckanje i povremena bol

Pojačan vaginalni sekret

Veća količina i promijenjen izgled sekreta je jedan od simptoma vaginalne infekcije koje se javljaju usljed poremećaja balansa vaginalne mikrobiote. Poremećena pH vrijednost vagine, povećana koncentracija patogena i pad broja laktobacila dovodi do upalnih procesa koje se manifestuju upravo promijenjenim sekretom, i baš zato je potrebno javljanje ginekologu kako bi se problem riješio na vrijeme.

Pored promijenjenog sekreta simptomi vaginalne infekcije mogu da budu crvenilo i iritacija sluzokože, svrbež, vaginalna bol koja se najčešće javlja tokom seksualnih odnosa, sukrvica, učestalo i bolno mokrenje.

Kada je vaginalni sekret za brigu?

Vaginalni sekret je normalna pojava koja prati žene tokom njihovog cijelog života i održava higijenu intimnog područja izbacujući mrtve ćelije i patogene mikroorganizme. Voditi brigu o intimnom zdravlju znači poznavati svoje tijelo dovoljno da se promjene primjete i prijave doktoru pravovremeno.

Transparentan i bjeličast sekret bez neugodnog mirisa i bez udruženih simptoma nije razlog za brigu. Ukoliko dođe do promjene konzistencije pa sekret postane gušći ili pjenastiji, i ukoliko dođe do promjene boje pa sekret postane zelenkast ili žućkast, to može da bude manifestacija upale. Pored toga, ako miris sekreta postane drugačiji i neugodniji,  i pojave se simptomi kao što su crvenilo, svrab i bol, preporučuje se obavezno javljanje doktoru kako bi se dijagnostikovalo o čemu se radi.

Kada je neophodno obratiti se ginekologu zbog vaginalnog sekreta?

Ukoliko je sekret drugačiji nego obično i ukoliko je njegova pojava u obliku jednog od opisanih u grupama III,IV, V i VI potrebno je se obratiti ginekologu.

Liječenje vaginalnog sekreta

Vaginalni sekret je jako naporna i neugodna pojava koja se liječi u zavisnosti od grupe pod koju taj sekret spada. U kojoj grupi se sekret nalazi zavisi od uzročnika koji je prouzrokovao nastajanje tog simptoma. Da bi se odredila terapija potrebno je uzimanje briseva na osnovu čega se određuje uzročnik infekcije.

• 1. grupa –  ne zahtijeva liječenje
• 2. grupa – ne zahtijeva liječenje
• 3. grupa – liječenje se zasniva na antimikrobnoj terapiji. Također, ženama kod kojih se pojavi sekret iz ove grupe propisuju se probiotici kako bi se vagina što bolje kolonizovala dobrim bakterijama-laktobacilima koji će se boriti protiv patogena.
  Također, savjetuje se da se uvedu određene higijenske navike kao što su pranje intimne regije sa sapunima koji imaju odgovarajuću pH vrijednost, brisanje od naprijed prema nazad nakon nužde, redovno mijenjanje dnevnih uložaka, korištenje pamučnog veša i mokrenje nakon seksualnih odnosa radi sapiranja bakterija.
• 4. grupa – ovaj sekret je izazvan seksualno prenosivom bakterijom koja se zove gonokok Neisserie gonorrhoeae. U narodu se gonokok infekcija naziva “triper” ili “kapavac” iz razloga što na pritisak penisa dolazi do kapanja sekrecije. Infekcija izazvana ovom bakterijom se liječi antibioticima, i potrebno je da se u terapiju uključe oba partnera. Terapija počne da djeluje već nakon nekoliko dana i potrebno je da se sprovede do kraja kako bi bila što efikasnija. Preporučuje se korištenje probiotika u toku i nakon upotrebe antibiotika kako bi se vaginalna mikrobiota vratila u normalno i izbalansirano stanje.
• 5. grupa – Trihomonijaze se liječe sistemski upotrebom antibiotika i lokalno insertovanjem vaginaleta. S obzirom da se radi o seksualno prenosivom oboljenu potrebno je da u terapiju budu uključena oba partnera bez obzira da li se radi o simptomatskom ili asimptomatskom obliku. Dodatno, preporučuje se uzimanje fermentiranih namirnica kao što su kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt. Preporučuje se uzimanje oralnih probiotika radi zaštite i obnavljanja vaginalne sluznice. Zaštita je najbolja prevencija, stoga da bi se izbjeglo ovo oboljenje najbolje je koristiti kondom prilikom svake seksualne aktivnosti.
• 6. grupa – Terapija za kandidijazu uključuje antimikotike koji efikasno smanjuju koncentraciju gljivica prisutnih u vaginalnoj mikrobioti. Da bi se kandidijaza efikasno riješila potrebno je da se i prati određeni dijetetsko-higijenski režim. Gljivice se hrane šećerom, tako da je potrebno da se izbace namirnice koje sadrže veću količinu šećera, pogotovo refinisanog. Voće je zdravo ali u slučaju kandidijaze treba se paziti da se jede u umjerenim dozama. Što se tiče higijene, potrebno je da intimno područje bude suho u svakom momentu jer se gljivice više razmnožavaju u vlažnim uvjetima. Korištenje sintetičkog veša, pogotovo prilikom neke fizičke aktivnosti, je jako loša ideja s obzirom da vlažnost i neprozračnost pogoduju rastu gljivica.

Kako spriječiti pojačan vaginalni sekret?

Prevencija je najbolja zaštita od infekcija koje uzrokuju pojavu pojačanog vaginalnog sekreta. Prije svega potrebno je da se uvedu pravilne higijenske navike kojih se treba konstantno pridržavati.

Neke od tih navika su:

• korištenje pamučnog veša koji se pere na 90 stepeni i pegla nakon svakog pranja,
• češće mijenjanje dnevnih uložaka,
• brisanje i pranje od naprijed prema nazad nakon obavljenih nuždi,
• nošenje prozračne odjeće koja dopušta koži da diše,
• pranje intimne regije sapunima namijenjenim za tu regiju ili pranje samo mlakom vodom,
• održavanje intimne regije suhom,
• često mijenjanje tampona i obavezna zamjena tampona nakon kupanja.

Pored higijene potrebno je da se obrati pažnja na ishranu i da se ne unosi prevelika količina šećera i da se izbjegne unos alkohola i cigareta. Za kandidu postoji poseban dijetetski režim koji je jako efikasan za liječenje ove infekcije.

S obzirom da se vaginalni sekret pojavljuje i zbog seksualno prenosivih uzročnika važno je da se koristi zaštita tokom svakog odnosa i da se izbjegne promiskuitetno ponašanje. Jako je bitno da se koriste oralni probiotici bogati laktobacilima koji štite i obnavljaju crijevnu i vaginalnu mikrobiotu. Oni kolonizuju vaginu dobrim bakterijama koje imaju antimikrobna svojstva, održavaju idealnu pH sredinu i samim tim ne dopuštaju naseljavanje i razmnožavanje patogena.

BSc.Chem. Aida Kelic

HPV infekcija smatra se najčešćim i vodećim uzrokom raka grlića maternice kod žena. Procjenjuje se da čak do 80% spolno aktivnih osoba u toku života dođe u kontakt sa HPV virusom. Šta je, zapravo, HPV infekcija i kako dolazi do iste?

HPV – Humani papiloma virus

Humani papilomavirusi izuzetno su heterogena grupa virusa, sa različitim tipovima, koji imaju različite manifestacije, ali i posljedice. U skupinu HPV virusa ubrajaju se niskorizični tipovi – 6, 11, 42, 43, 44, koji se manifestiraju kondilomima, odnosno papilomima vanjskog dijela vagine, kao i perianalne regije, a uzrokuju i bradavice na oku, te promjene u ustima i u grlu. Visokorizični tipovi HPV virusa, sa visokim onkogenim potencijalom, mogu uzrokovati karcinom grlića maternice, ali i rodnice, anusa i penisa. Također, HPV virus može biti uzrok i orofaringealnog kancera.

Kako nastaje HPV infekcija?

HPV infekcija je spolno prenosiva, s tim da postoje slučajevi gdje se HPV virus prenosi indirektnim putem, odnosno bez spolnog kontakta. Često seksualno aktivne osobe uopće ne znaju da su zaražene ovim virusom, pošto se imunološki sistem, uglavnom, sam izbori sa infekcijom.

Upravo je asimptomatska zaraza problem, jer osobe dalje prenose HPV virus na partnere, a način borbe sa HPV virusom isključivo ovisi o jačini imunološkog odgovora, što osobe sa slabijim imunološkim odgovorom dovodi u opasnost i veći rizik od nastanka karcinoma – svakako, ukoliko se radi o visokoonkogenim tipovima HPV virusa.

Kako HPV virus može uzrokovati karcinom grlića maternice?

Ginekološkim pregledom može se uočiti promjena na grliću maternice. Uzrok ranice ne mora biti patološki, pošto promjene mogu nastati usljed hormonskih promjena, tokom spolnog odnosa i slično, što se, dakako, utvrđuje PAPA testom. U tu ranicu na grliću maternice HPV virus se vrlo lako može nastaniti te, ukoliko ne dođe do odgovarajućeg imunološkog odgovora, unutar određenog vremenskog perioda, mogu se javiti i premaligne promjene. Ranice na grliću su bezbolne i mogu se vidjeti samo u toku ginekološkog pregleda.

Neke od mogućih intraepitelnih promjena su sljedeće:

L-SIL

Blago izmijenjene ćelije, umjerena displazija – Premaligne promjene se daju ukloniti određenom metodom koju preporuči ginekolog (npr.laser, radiotalasi).

H-SIL (CIN II, CIN III)

Atipične ćelije teška displazija – U slučaju ovakvih izmijenjenih ćelija, uglavnom se bira LLETZ metoda ili konizacija grlića maternice. U suštini – otklanja se izmijenjeni dio tkiva, gdje su maligne ćelije proliferirale.

Carcinoma In Situ

Biraju se različite metode liječenja, među kojima su i histerektomija, ukoliko žena ne želi više rađati, kao i hemoterapija.

Dakle, HPV infekcija dešava se usljed kontakta sa inficiranom kožom, sluzokožom, i tjelesnim tečnostima. Uglavnom se HPV infekcije spontano povlače, ali, kako je pomenuto, ukoliko je iz nekog razloga imunološki sistem oslabljen, HPV infekcija perzistira i može dovesti do prekanceroznih promjena na grliću vrata maternice, što, na koncu, vodi ka raku. Potrebno je određeno vrijeme da dođe do razvića raka grlića maternice, od 5-20 godina, ovisno o imunološkom stanju žene, kao i učestalosti ginekoloških pregleda.

Orofaringealni karcinom, povezan sa HPV infekcijom (HPV tip 16) razvija se u grlu, tonzilama, na bazi jezika i postao je sve češći kod osoba dobi mlađe od 55 godina, za što se uzročnikom smatra oralni seks. Podjednak je rizik nastanka orofaringealnog karcinoma kod oba spola.

Prenos HPV-a sa majke na dijete je moguć, ali u rijetkim slučajevima. Sprovedene su određene studije koje su zaista pokazale da se bebe mogu roditi već zaražene HPV-om, ali to još uvijek nije stopostotno potvrđeno, da bi postalo svojevrsno pravilo.

Dijagnoza HPV-a

Trenutno najpouzdaniji dijagnostički alat za otkrivanje promjena grlića maternice, najčešće uzrokovanih infekcijom HPV-a, jeste PAPA test. Preporučuje se da žene PAPA test rade jednom godišnje, a ukoliko su prethodno otkrivene premaligne promjene – svaka tri do četiri mjeseca. Ukoliko PAPA test pokaže promjene, a smatra se pritom da su iste tipične za HPV infekciju, potrebno je uraditi HPV tipizaciju, a potom i kolposkopiju.

HPV tipizacija

Ovim postupkom se utvrđuje prisustvo HPV-a u cervikalnom brisu, nakon čega se utvrđuje i tip virusa. Sam postupak uzorkovanja je vrlo jednostavan: štapićem se uzima uzorak iz cervikalnog kanala, nakon čega se vrši mikrobiološka obrada. Preporučuje se apstiniranje od seksualnih odnosa dan do dva prije uzorkovanja, te se ne bi trebale koristiti gelovi ni kupke za intimno pranje, kao ni vaginalete. HPV tipovi najvišeg onkogenog potencijala su 16 i 18.

Kolposkopija je postupak kojim se kolposkopom, pod velikim povećanjem, promatraju grlić maternice, vulva i rodnica. Kolposkopija se preporučuje nakon abnormalnog nalaza PAPA testa, te se koristi kao jedna od metoda dijagnostike :

• prekanceroznih promjena
• genitalnih bradavica
• prekanceroznih promjena vulve, upale grlića maternice i drugih.

Kako smanjiti rizik od HPV infekcije?

Postoji više načina zaštite od HPV-a koje sami možemo sprovesti, a to su, prije svega:

• izbjegavanje čestog mijenjanja seksualnih partnera
• korištene kondoma kao najpouzdanijeg načina zaštite od spolno prenosivih oboljenja
• izbjegavanje stresa
• zdrava ishrana
• prestanak pušenja
• umjereno ili nikako konzumiranje alkohola.

Prevencija infekcije HPV-om

Svakako, najsigurnija preventivna metoda jeste vakcina protiv HPV-a, koja je sve popularnija u svijetu, što, naravno, umanjuje samu incidencu obolijevanja od HPV-a.

Razlikuju se tri vakcine protiv HPV-a:

1. Gardasil – pruža zaštitu od tipova 6, 16, 11, 18
2. Gardasil 9 – od 6, 11, 16, 18, 31, 33, 34, 52 i 58
3. Cervarix – je stub prevencije od infekcije visokoonkogenim tipovima – 16 i 18. Vakcine ovog tipa počivaju na metodi rekombinantne DNK, te izazivaju imunitet da stvara antitijela.

Što se tiče dostupnosti na Balkanu, ova vakcina je dostupna samo u Hrvatskoj. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije jeste da djeca prime ovu vakcinu u dobi 9-14 godina, ili, uopćeno, prije prvog seksualnog odnosa, da bi antitijela već bila stvorena u organizmu. Vakcina je jedina skoro stopostotna prevencija od zaraze HPV-om, te se posebna pažnja treba obratiti na onu koja štiti od visokorizičnih tipova humanog papilomavirusa.

Kako se liječi HPV virus?

Nažalost, ne postoji konkretan lijek za infekciju HPV virusom. Međutim, ono što je ohrabrujuće jeste podatak da se čak 60-80% promjena PAPA testa vrati u normalno stanje, odnosno – moguća je čak i regradacija CIN-a. Ono što se savjetuje i što je prvi korak u uspješnom liječenju promjena uzrokovanih HPV-om jeste liječenje mogućih popratnih bakterijskih ili gljivičnih infekcija, upalnih stanja grlića maternice, a potom i unošenje određenih promjena u sam životni stil.

Preporučuje se prestanak pušenja, promjena ishrane, tjelovježba i, općenito, zdrav način života. Imunitet bi, ukoliko je imunološki odgovor dovoljno snažan, trebao odbaciti HPV, što se dešava u najvećem broju slučajeva, a osobe sa oslabljenim imunološkim odgovorom bi se vjerno trebale pridržavati uputa ginekologa, ali i nutritivno i određenim suplementima osnaživati sam organizam.

Lactobacillus rhamnosus

Lactobacillus rhamnosus je laktobacil koji je, prema više naučnih studija, izuzetno bitan u samom „liječenju“ HPV-a i CIN promjena. Naime, dokazano je da se desila regradacija CIN stadija u niži, te je došlo do odbacivanja HPV virusa, što je utvrđeno HPV tipizacijom nakon terapije; a uz terapiju koju je propisao ginekolog, pacijentice su koristile i preparate sa Lactobacillus rhamnosusom.

Osim toga, ovaj laktobacil štiti i od bakterijskih i gljivičnih infekcija, što, opet, potvrđuje da je korištenje probiotičkih preparata iznimno važno i djelotvorno u održanju zdrave vaginalne mikrobiote.
Što se tiče liječenja promjena uzrokovanih HPV infekcijom, izdvajaju se destruktivne metode koje se primjenjuju pri promjenama visokog stepena – krioterapija, elektrokauterizacija i slično, dok se imunomodulatorne opcije koriste kod promjena nižeg stepena.

CIN promjene u trudnoći

Ne postoje validni dokazi da infekcija HPV virusom direktno utječe na trudnoću, s tim da, ukoliko se liječe kondilomi, potrebna je posebna pažnja, pošto su podofilin i podofilatoksin u trudnoći zabranjeni iz razloga što su teratogeni, pa mogu negativno utjecati na plod i uzrokovati malformacije ploda. Žene uglavnom imaju sasvim normalnu trudnoću, unatoč prethodno dijagnosticiranom prekanceroznom stadiju.

Ne postoje ni relevantni dokazi da se HPV prenosi preko majčinog mlijeka na dijete.
Pošto je HPV infekcija najčešća spolna bolest modernog doba, krucijalne je važnosti pravovremeno odlaziti na ginekološke preglede i liječiti sve eventualne promjene urogenitalnog sistema.

Prim. dr. Taib Delić, dr med., specijalista ginekologije i opstetricije