Neadekvatna ili pretjerana higijena intimnog područja su dva najčešća razloga koji dovode do bakterijske vaginoze i gljivične infekcije. Upravo danas pričamo o tome kako pravilno, i uz pomoć kojih preparata, da vodimo higijenu intimnog područja. Najčešći razlog zbog kojeg gotovo svaka žena barem jednom u životu doživi neugodnost, kada je intimna regija u pitanju, jeste upravo neadekvatna higijena intimnog područja. Neadekvatna intimna higijena dovodi do raznih ginekoloških problema. Svaka žena naprije se mora upoznati sa svojim tijelom, odnosno anatomijom svog tijela kao i šta joj prija, odnosno ne prija, kada je higijena intimnog područja u pitanju. Nerednovno čišćenje genitalnog područja može dovesti do brojnih problema, poput infekcija mokraćnih kanala i pojave bijelih naslaga na stidnici, koje često znaju izazvati neugodan miris. Također, posebna briga o intimnoj regiji zahtijeva se kada je menstrualni ciklus u toku. Generalno, kada je intimna higijena u pitanju, preporučuje se čišćenje čistom vodom najviše dva puta dnevno. Naravno, moguće je koristiti nježne sapune bez dodataka i mirisa koji su posebno namijenjeni intimnoj higijeni, kao i gelove poput Biota intima gela (https://old.premiumpharma.ba/biota-intima-gel/) koji je idealno sredstvo za održavanje zdrave i čiste intimne regije. Zaboravite na jake sapune i kupke koji isušuju intimnu regiju i dovode do poremećaja vaginalne flore. Ponekad se dešava da nismo u situaciji da na pravi način obavimo intimnu higijenu, a moramo, tada su odlična zamjena intimne maramice poput Biota intima maramica koji održavaju higijenu intimne regije žene na svakom mjestu i u svako vrijeme. Dakle, jako je bitno da brinemo o svom intimnom području posebno za vrijeme menstruacije, u postmenopauzi, kod pojačanog vaginalnog iscjetka te nakon spolnog odnosa i to prema navedenim savjetima. Međutim, ne pretjerujte! Pretjerana njega intimnog područja ponekad zna izazvati puno veće tegobe i probleme. Možda vam to zvuči nevjerovatno ali je tačno i dokazano, da pretjerana briga donosi mnogo više štete nego koristi za zdravlje intimnog područja. Prečesto i preagresivno pranje intimne zone dovodi do nadražaja sluznice i često je onda vaginalna flora u disbalansu. Kao posljedica toga javlja se svrbež, pečenje i infekcija. Danas, intimna higijena nije više tabu tema i pričajte o tome. Dijelite savjete, upoznajite svoje tijelo i birajte najbolje proizvode za sebe. Više nije uvijek bolje! Obratite pažnju kako i na koji način sprovodite intimnu higijenu!
Često pričamo o zdravlju žena i održavanju intimne higijene: koji su to preparati najbolji, kako ih pravilno koristiti i savjetovati žene o bitnosti intimne higijene. Pričali smo o proizvodima za ravnotežu vaginalne mikrobiote, kako spriječiti pojavu vaginalne infekcije, te kolika je važnost imuno-probiotika. No, da li je neophodno, pored pravilne njege intimne zone, koristiti i odgovarajuće donje rublje? Vjerovali ili ne, itekako je od velike važnosti! U današnje vrijeme kupovina odjeće je svima dostupna, na raspolaganju imamo veliki izbor materijala, ali uvijek za sebe biramo odjeću koja nam je udobna i prijatna za nositi. Međutim, postavlja se pitanje, koliko obraćamo pažnju na odabir kvalitetnog donjeg rublja? Opšte je poznato da žene vole da donji veš prije svega izgleda privlačno, lijepo, da im ulijeva samopouzdanje dok zadivljeno posmatraju svoje tijelo, ali da li razmišljamo kakav materijal biramo i koliko može biti pogrešan odabir donjeg rublja štetan po zdravlje žena? Jako je bitno da izaberete donji veš od prirodnih materijala koji prijaju koži i intimnoj regiji, kako ne bi izazvali tegobe i neprijatnosti poput poremećaja prirodne mikrobiote. Prirodni materijali su najbolji za izradu veša koji neće škoditi vašem zdravlju. Najbolje je da je to pamučni veš, jer je pamuk najnježniji materijal kada je u pitanju naša koža, prozračan je i ima moć upijanja. Stoga, ako nosite pamučni veš, daleko je manja mogućnost nastanka i širenja vaginalnih infekcija. S druge strane, ako birate donji veš od sintetičkih materijala koji ne dozvoljavaju koži da diše, isti zadržavaju toplotu i vlagu u intimnoj regiji, a na taj način stvaraju pogodnu sredinu za razvoj bakterijskih i gljivičnih infekcija – poput kandide. Zatim, mijenjajte donje rublje redovno, najmanje jednom dnevno, a ukoliko imate potrebu, poželjno je i više puta. Također, jako je bitno da veš ne perete agresivnim deterdžentima i ne zaboravite da ga poslije pranja dobro osušite i ispeglate jer semovim procesom ubija najveći dio bakterija i virusa. S obzirom da je donji veš u direktnom kontaktu sa najdelikatnijim dijelom našeg tijela, nemojte štediti pri kupovini kvalitetnog, dobrog donjeg rublja! Izaberite za sebe komad donjeg rublja koji će učiniti da se prije svega osjećate udobno, zanosno i zavodljivo a u isto vrijeme mislite i na svoje zdravlje! Svakako ne zaboravite da se uz vas uvijek nađu BIOTA intima® gel na bazi hijalurona ili Biota intima® maramice. Jer mi smo tu radi vašeg zdravlja!
Intimna njega kod žena je od izuzetne važnosti za svaku žene, ne samo ih higijenskih razloga, već kako bi izbjegla neugodne zdravstvene probleme koji mogu nastati uslijed neadekvatne intimne njege. Obično u razgovoru sa drugaricama, žene pričaju na razne teme ali zasigurno izbjegavaju jednu koja je možda i najbitnija, kako održavati higijenu intimnog područja! Higijena tijela koja podrazumijeva njegu svakog dijela tijela je od iznimne važnosti za svakog čovjeka. Higijena intimnog područja treba da ima posebnu važnost u svakodnevnim navikama posebno kod žena, jer su žene osjetljivije i podložnije infekcijama i zbog toga, pravilna higijena intimnog područja važna je za očuvanje mikrobiološkog balansa i vaginalnog zdravlja. Ukoliko nemate adekvatnu tečnost za intimnu higijenu, najbolje je onda to učiniti običnom čistom vodom. Upotrebnom jakih sapuna i šampona, štetite ravnoteži vaginalne flore. Uobičajeno jutarnje i večernje tuširanje preporučuje se s preparatima koji su namijenjeni za intimno područje uz odgovarajuću pH vrijednost od 3,8 do 4,5. Korištenjem gelova za tuširanje, šampona čija je pH vrijednost veća, narušava se prirodna vaginalna flora čime se stvara pogodno tlo za razmnožavanje bakterija i gljivica. Duga putovanja, boravak na poslu, korištenje javnih toaleta sada je pojednostavljeno uz Biota intima maramice iz palete Biota intima proizvoda koje su namijenjene održavanju higijene intimne regije žene na svakom mjestu i u svako vrijeme. Biota intima maramice namijenjene su svima, kako ženama svih uzrasta tako i muškarcima, zahvaljujući potpuno prirodnom i ljekovitom sastavu koji blagotvorno djeluje na kožu i sluzokožu. Također, jako je bitno što su maramice eko-friendly, 100% biorazgradive i mogu se baciti u toalet. Biota intima maramice održavaju optimalnu pH vrijednost i njeguju sluzokožu, efikasno čiste intimnu regiju, doprinose osjećaju svježine, čistoće i održavaju zdravu vaginalnu floru te su izuzetno prijatnog mirisa. Mliječna kiselina i ekstrakt nevena, zelenog čaja i aloje kao glavni sastojci Biota intima maramica, hidriraju i njeguju kožu te štite sluzokožu od iritacija i sprečavaju pojavu infekcija. Briga o intimnoj regiji je moguća bilo gdje i bilo kada samo uz Biota intima maramice.
KAKO RIJEŠITI PROBLEM SUHOĆE VAGINE UZ IMUNO-PROBIOTIK BIOTA INTIMA
Pored svih problema s kojim se susreću žene od kad je svijeta i vijeka, vrlo malo se govori o jednom jako naugodnom, ali u isto vrijeme i bitnim za intimno zdravlje žene. Dakle danas govorimo o suhoći vagine i problemu koje ova neugodnost donosi.
Suhoća vagine predstavlja za žene ozbiljan problem koji može biti rezultat povećane osjetljivosti na gljivice i bakterijske infekcije, bol i nadražaj prilikom spolnih aktivnosti, blago krvarenje nakon odnosa te izazvati mnoge druge probleme. Smanjenje vaginalne tekućine obično je rezultat pada estrogena do kojeg dolazi u toku menopauze.
Međutim, menopauza nije jedini razlog za pad estrogena, mnogo ih je, a neki od njih su: porođaj, uklanjanje jajnika, poremećaj imuniteta, pretjerano ispiranje vagine i sl.
Često se postavlja pitanje vezano za liječenje i prevenciju suhoće vagine. Dakle, problem suhoće vagine može se kratkoročno liječiti korištenjem vaginalnog ovlaživača ili lubrikanta.
Naglašavamo, ovo je kratkoročno rješenje koje na duže staze može ali i ne mora imati efekta. S toga je jako bitno pronaći najkvalitetnije proizvode koji će ovaj problem riješiti.
Kada je riječ o problemu suhoće vagine koja se javlja u menopauzi, to je jedna od prirodnih faza svake žene, te zdrav način života i uravnotežena prehrana mogu pomoći kod izbjegavanja naglih hormonalnih promjena koji mogu biti uzročnik suhe vagine.
Suhoća vagine predstavlja u većini slučajeva tabu temu, gdje mnoge žene sa ovim problemom zbog neugodnosti izbjegavaju potražiti liječničku pomoć i savjete. Nema potrebe za takvim razmišljanjem!
Suhoća vagine je problem sa kojim se susreće veliki broj žena i samo adekvatna njega ovaj problem može riješiti.
Kada pričamo o njezi vaginalne regije idealno rješenje za problem suhoće vagine je Biota intima-krema i Biota intima-gel za intimnu njegu.
Biota intima u obliku kreme odlično hidrira vaginalnu sluznicu, ublažava neprijatan osjećaj suhoće te sadrži blagu, hiperalergenu formulu.
Osim imuno-probiotika, Biota intima kreme, preporučujemo Biota intima-gel za intimnu njegu koji na osnovu svojih sastojaka nježno čisti intimnu regiju, održava vaginalnu mikrobiotu u ravnoteži i sadrži optimalnu pH vrijednost.
Redovnim korištenjem Biota intima kreme i gela za intimnu njegu pomoći će vam u održavanju prirodne kiselosti (pH) vagine i učinit ćete da vaša vaginalna regija uvijek bude dovoljno vlažna i samim tim problem suhoće vagine će nestati.
Imuno-probiotik kao glavni sastojak Biota intima kreme i gela za intimnu njegu sprječava vaginalne infekcije, infekcije mokraćnih kanala, pojačava imunološki sistem i štiti cjelokupni ženski organizam. Djelujte preventivno, brinite o vaginalnoj regiji na pravilan način uz imuno-probiotik Biota intima kremu i gel za intimnu njegu!
A da li ste znali da probiotici također imaju koristi za buduće mame?
Ranije smo vam spomenuli mikrobiotu, tu jedinstvenu zajednicu bakterija koje žive u našim organizmima i oko njih. Fokus naučnih istraživanja su, svakako, bile mikrobiota digestivnog trakta, kao i mikrobiota uro-genitalnog trakta. Naučnici smatraju da se mikrobiota počinje formirati u maternici čak i prije nego što se bebe rode.
Unutar mikrobiote nalazi se mnogo različitih vrsta bakterija. Neke su korisne po čovjeka – „dobre“ bakterije, neke štetne, a neke su, pak, neutralne. Ono što je jako bitno jeste održavati balans tih bakterija u crijevima, ili, prosto rečeno, neophodno da broj „dobrih“ bakterija brojčano nadjača one potencijalno patogene bakterije – čime će zaustaviti njihovu kolonizaciju u probavnom i uro-genitalnom traktu.
Konzumiranje preparata sa dobrim bakterijama, roda Lactobacillus, tokom trudnoće može pomoći ženama na nekoliko načina. Budući da probiotici pospješuju optimalnu funkciju probave, mogu pomoći budućim mamama u održavanju zdravijeg probavnog trakta, ali i uro-genitalnog, na način da će prevenirati infekcije, kako bakterijske, tako i gljivične. Već neko vrijeme nauka proučava poveznica između probiotika i reproduktivnog zdravlja žene i pronađeno je da, zaista, dobre bakterije roda Lactobacillus, osim što održavaju zdravlje digestivnog trakta, neminovni su za održavanje kiselosti i balansa vaginalne mikrobiote, što je posebno bitno u trudnoći, kada su žene osjetljivije nego uobičajeno te podložne infekcijama i padu lokalnog imuniteta.
Probiotici takođe mogu pomoći u održavanju zdravog imunološkog sistema mame. Budući da bebe prve dobre bakterije dobijaju od svojih majki – u maternici, kao i kada putuju kroz porođajni kanal – tako počinje da se razvija njihov imuni sistem.
Kada žena uzima Biota Intima imuno-probiotik tokom trudnoće i dojenja, pozitivno utiče na vrstu bakterija koje rastu u bebinim crijevima, i od koristi je bebinom imunološkom sistemu, te pomaže u smanjenju razvoja stanja povezanih sa imunitetom kao što su suha koža, svrbež kože i atopijski dermatitis.
Mentalno zdravlje je nešto čemu smo, nažalost, počeli tek od nedavno posvećivati pažnju, ali živimo u takvom podneblju, gdje je još uvijek „tabu tema“ imati probleme psihološke prirode. Međutim, mentalno zdravlje je jednako važno kao i fizičko zdravlje kada je u pitanju održavanje ukupnog zdravlja, a to je posebno važno za žene.
Stručnjaci Nacionalnog instituta za zdravlje tvrde da žene češće od muškaraca pokazuju znakove depresije i anksioznosti, a čak postoje i neke vrste depresije koje su jedinstvene za žene. Osim toga, žene imaju tendenciju da doživljavaju mentalne poremećaje drugačije od muškaraca i češće pokazuju određene simptome kao što su promjene raspoloženja, slaba energija, socijalno povlačenje, probavni problemi i razdražljivost. (izvor: https://www.nimh.nih.gov/)
Kada je u pitanju unaprijeđenje mentalnog zdravlja, ženama možda neće pasti na pamet da razmišljaju o crijevima. Međutim, brojna nedavna istraživanja otkrila su snažnu vezu između onoga što se događa u mozgu i ogromnog broja mikroorganizama koji naseljavaju probavni trakt. Naime, naše crijevne bakterije pomažu u oblikovanju strukture mozga kako starimo, a promjene u crijevnoj mikrobioti tokom vremena mogu uzrokovati karakteristične promjene u strukturi mozga i ponašanju, te na taj način utiču na to kako razmišljamo, osjećamo i ponašamo. Ova jedinstvena veza između crijeva i mozga uključuje vagusni nerv (https://www.britannica.com/science/vagus-nerve), koji se proteže od moždanog stabla do abdomena. Vjeruje se da je vagusni nerv način na koji naši crijevni mikrobi “razgovaraju” s mozgom, što objašnjava zašto probavni problemi često prate osjećaj tjeskobe ili stresa. Naučnici koji proučavaju vezu crijeva i mozga polažu velike nade u mogućnost da ćemo jednog dana moći pozitivno utjecati na raspoloženje i ponašanje jednostavno mijenjajući svoju unutrašnju bakterijsku ravnotežu. Zato ne zaboravite svakoga dana uzeti svoju dozu Biota Intima kapsula!
Urinarne infekcije su jedan od najčešćih razloga zbog kojih se ljudi javljaju doktorima. Obično se radi o bakterijskim infekcijama koje mogu da zahvate i gornji i donji mokraćni sistem. Iako od urinarne infekcija oboljevaju i muškarci i žene, ipak zbog kratke mokraćne cijevi (samo nekoliko cm) i blizine anusa mokraćnom traktu, žene su podložnije urinarnim infekcijama od muškaraca. Postoje čak neka istraživanja koja pokazuju da od urinarnih infekcija oboljeva jedna od pet zrelih žena.
Urinarna infekcija može da bude potpuno bezopasna, ali jako je bitno pravovremeno prepoznavanje i određivanje terapije kako se problem ne bi zakomplikovao. U ovom tekstu se može pročitati o podjeli infekcija, koji su to simptomi, koji su uzročnici koji dovode do pojave upala, koje komplikacije mogu da nastanu, ko su najpodložnije grupe ljudi, kako se liječe, i koje se preventivne mjere mogu poduzeti da bi se izbjegla urinarna infekcija.
Podjela urinarnih infekcija
Urinarna infekcija mogž da zahvati gornji i donji urinarni trakt a dijeli se u zavisnosti od dijela zahvaćenosti i jačine infekcije. Prema tome, urinarne infekcije se dijele na: komplikovane i nekomplikovane, akutne i hronične. Infekcija se može razvijati i bez specifičnih simptoma takozvana asimptomatska bakteriurija.
Nekomplikovana urinarna infekcija
Ova vrsta urinarnih infekcija se najčešće javlja kod žena koje su zdrave i uglavnom nemaju nikakvih promjena, strukturnih i neuroloških, na urinarnom traktu. Nekomplikovane urinarne infekcije mogu da zahvate donji i gornji urinarni trakt, ali uglavnom je zahvaćen donji urinarni trakt. Sam naziv kaže da su nekomplikovane, i često se mokrenjem može izbaciti uzročnik infekcije. Iako ova vrsta infekcija nije naročito opasna po oboljelu osobu, simptomi mogu da budu jako nezgodni i iritantni.
Komplikovana urinarna infekcija
Što se tiče komplikovanih urinarnih infekcija one najčešće pogađaju gornji urinarni trakt. Javljaju se kod osoba koje već imaju neko postojeće oboljenje kao što je opstruktivna uropatija, otkazivanje bubrega ili transplantacija. Mogu se javiti i kod osoba koje uzimaju imunosupresivne lijekove. Također, ova urinarna infekcija često zahtjeva hospitalizaciju zbog vrste i jačine simptoma. One se nerijetko javljaju kod pacijenata sa kateterom.
Asimptomatska Bakteriurija
Ovo je urinarna infekcija koja se ne manifestuje nikakvim simptomima iako se u urinu nalaze bakterije, uzročnici upale. Nalaz urinokulture je potreban radi izoliranja uzročnika i stepena infekcije. Ovu vrstu urinarnih infekcija nije potrebno liječiti osim kod trudnica i pacijenata koji uskoro treba da se podvrgnu urološkom zahvatu. Kod osoba sa kateterom nije potrebna terapija jer kateter kao strano tijelo u organizmu dovodi do prenosa bakterija u mokraćni mjehur. Ukoliko nema smetnji, terapija se ne uvodi.
Akutna urinarna infekcija
Akutna kolonizacija patogenih organizama u organizmu dovodi do pojave ove vrste infekcija. Terapije su jako efektivne u borbi protiv akutnih infekcija, i nakon liječenja ne dolazi do ponavljanja iste vrste urinarnih infekcija.
Hronična urinarna infekcija
Ova vrsta urinarnih infekcija je ponavljajuća, i hroničnim urinarnim infekcijama se smatraju infekcije koje se javljaju 2 i više puta u roku od pola godine, ili 3 i više puta u roku od jedne godine. Hronične urinarne infekcije nastaju lagano tako da pacijenti često i ne primjete nikakve simptome na početku bolesti. Kod ovog tipa infekcija potrebno je isključivanje drugih bolesti ili anomalija koje bi mogle biti uzrok problema.
Simptomi urinarne infekcije
Jako je bitno poznavanje simptoma i njihovo pravovremeno prepoznavanje, kako bi se već na samom početku moglo odrediti o kojoj vrsti infekcije se radi, koja je prava terapija i da ne bi došlo do većih komplikacija. Što se tiče simptoma donjeg urinarnog trakta, simptomi se javljaju naglo i mogu biti intenzivni, ali se efektivno smiruju ubrzo nakon početka korištenja terapije namijenjene za ovaj problem.
Simptomi su sljedeći:
Često i bolno mokrenje
Česta potreba za mokrenjem,ali sa malo ili nimalo urina
Procurivanje urina
Peckanje tokom uriniranja
Povećana nužda za mokrenjem u toku noći
Osjećaj neobičnog pritiska i napetosti u predjelu bešike ili donjeg dijela stomaka
Osjećaj peckanja se može javiti i bez mokrenja
Boja urina je promijenjena; može biti mutna, tamna, a ponekad boje koja podsjeća na mlijeko
Neugodan i pojačan miris mokraće
Osjećaj nemoći i iscrpljenosti
Bolni seksualni odnosi
Simptomi gornjeg urinarnog trakta
Urinarne infekcije koje se javljaju na gornjem dijelu trakta nazivaju se pijelonefritisi, a javljaju se na bubrezima i uretri. Jako je česta pojava udruženih infekcija gornjeg i donjeg dijela urinarnog trakta, tako da oko polovina žena koje imaju cistitis mogu da imaju i pijelonefritis. Kao i za generalne simptome urinarnih infekcija, važno je znati koji su simptomi gornjeg urinarnog trakta kako bi se izbjegle još veće komplikacije.
Simptomi su sljedeći:
Povišena temperatura koja traje duže od 2 dana (iznad 38 stepeni celzijusa)
Bol prilikom mokrenja
Malaksalost i bolovi u cijelom tijelu
Pojava krvi u urinu
Neobična, mutna boja urina
Pojačano znojenje
Povremena, jaka bol u slabinama
Osjećaj hladnoće sa drhtavicom
Mučnine koje nerijetko izazivaju povraćanje
Povećana potreba za mokrenjem
Neprijatan i jak miris urina Uzročnici infekcija urinarnog trakta
U 95 % slučajeva urinarna infekcija je izazvana prodiranjem mikroorganizama kroz uretru, do mokraćne bešike ili bubrega. Pomenuti mikroorganizmi su uglavnom bakterije koje prirodno nastanjuju crijevnu mikrobiotu, a slabljenjem prirodnog odbrambenog mehanizma organizma dovodi do njenog povećanog razmnožavanja i izazivanja infekcija. Escherichia Coli je bakterija koja izaziva oko 80% slučajeva urinarnih infekcija. Razlog zbog kojeg je E.Coli najveći uzročnik ove vrste infekcija je njena povećana sposobnost vezivanja za sluznicu urinarnog trakta. Drugi uzročnici su Klebsiella, Proteus mirabilis, i Pseudomonas.
Escherichia Coli
Kao što je već spomenuto, E.Coli je najveći uzročnik urinarnih infekcija. Ona je štapićasta, gram negativna bakterija koja je prirodno smještena u debelom crijevu. Ona iz debelog crijeva odlazi u rektum i ukoliko pređe u uretru može da izazove urinarne infekcije koje su jako uporne i bolne. Zbog blizine anusa i mokraćnog kanala, žene su jako podložne urinarnim infekcijama. Postoji više podvrsta ove bakterije i većina njih su bezopasne i uzrokuju blaži vid urinarnih infekcija. U rijetkim slučajevima, podvrste E.Coli mogu da izazovu i komplikovanije oblike infekcija.
Klebseilla
Poslje E.Coli, Klebseilla je drugi najčešći uzročnik urinarnih infekcija. Ona prirodno nastanjuje digestivni trakt, i ukoliko dosegne uretru izaziva urinarne infekcije. Ona izaziva infekcije najčešće kod pacijenata koji imaju poremećen imunitet. Otporna je na većinu antibiotika što je problematično za određivanje terapije. Klebseilla također može u rijetkim slučajevima da dovede i do upale pluća. Pored ljudskog organizma, ona je dosta prisutna i u prirodi (voda, zemlja, biljke).
Proteus mirabilis
Ova bakterija nastanjuje digestivni trakt čovjeka a urinarne infekcije izazvane ovom bakterijom mogu da izazovu ozbiljne probleme. Ona najčešće izaziva urinarne infekcije kod ljudi sa slabim imunitetom, kamencom u bubrezima ili kod pacijenata koji su bili podvrgnuti nekim invazivnim zahvatima.
Pseudomonas aeruginosa
Ova bakterija ne izaziva urinarne infekcije jako često, ali u rijetkim slučajevima kada dođe do te situacije, onda je stanje jako ozbiljno, jer Pseudomonas-i su jako rezistentni na antibiotike.
Streptoccocus saprophyticus i staphylococcus aureus ne izazivaju urinarne infekcije veoma često. Najveća mogućnost pojavljivanja ove vrste bakterija jeste tokom upotrebe katetera.
Najčešća mjesta urinarne infekcije
Generalno, urinarne infekcije su najčešći oblik infekcija koji može da se javi kod bilo kojeg čovjeka, ali urinarne infekcije kao što je već spomenuto u većini slučajeva pogađaju žene. Urinarne infekcije mogu da se jave u donjem i gornjem urinarnom traktu. Svi dijelovi mokraćnog sistema mogu da budu zahvaćeni- bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Najveća zahvaćenost i infekcije se najčešće javljaju na donjem urinarnom traktu a to se odnosi na mokraćni mjehur i uretru. Urinarne infekcije nisu opasne i mogu da se efikasno izliječe, ali potrebno je poznavanje simptoma kako se blaži oblik infekcija ne bi razvio u nešto što je mnogo ozbiljnije i opasnije.
Koje komplikacije mogu proizvesti urinarne infekcije?
Cistitis
Ovo je najčešći oblik bakterijske infekcije koji zahvata donji dio mokraćnog trakta (mokraćni mjehur). Ukoliko se terapija uključi na vrijeme, ovaj vid urinarnih infekcija se može jednostavno izliječiti. Ukoliko se terapija ne uključi na vrijeme i cistitis postane ozbiljnija situacija onda može da dovede do komplikacija kao što su: hronična ili kontinuirana infekcija urinarnog trakta, komplikovani oblik upale i pijelonefritis (upala bubrega).
Uretritis
Infekcija uretre, najčešće uzrokovana E.Coli, ali u nekim slučajevima može biti uzrokovana i virusom. Kao i cistitis, pravovremeno liječenje je efikasno i dovodi do nestanka infekcije.
Komplikacije izazvane uretritisom kod muškaraca mogu biti:
cistitis,
prostatitis,
suženje uretre,
pijelonefritis,
orhitis (upala testisa).
Što se tiče žena komplikacije su sljedeće:
cistitis,
ektopična trudnoća,
problemi sa plodnošću,
problemi u trudnoći,
pobačaj,
upala bubrega.
Pijelonefritis
Odnosi se na upalu bubrega izazvanu nekom od bakterija. Treba se naglasiti da komplikacije izazvane upalom bubrega su jako rijetke među zdravom populacijom.
Komplikacije mogu da budu trajno oštećenje bubrega, stvaranje kamenca, a u rijetkim slučajevima komplikacije mogu da budu i fatalne.
Prostatitis
Bakterije preko mokraćne cijevi odlaze do prostate kada prirodni mehanizmi odbrane padaju. Upala prostate je jako komplikovana i ozbiljna infekcija koja može da dovede do steriliteta, raka prostate, ponavljajuće urinarne infekcije, upale testisa.
Pol i životni stil kao rizični faktori nastanka urinarnih infekcija
Urinarne infekcije se najčešće javljaju kod žena zbog prirode anatomije. Mokraćna cijev kod žena je jako kratka a vanjski otvor mokraćne cijevi je jako blizu rektuma koji je rezervoar bakterija. Iz ovog razloga je jako bitno da se nakon mokrenja briše od naprijed prema nazad kako se bakterije ne bi prenijele do urinarnog trakta.
Što se tiče žena, najpogođenija skupina su žene u menopauzi. U ovom periodu dolazi do pada estrogena što dovodi do suhoće vaginalne sluznice. Ovakvi uvjeti su jako pogodni za naseljavanje bakterija u urinarnom traktu i vaginalnoj sluznici.
Dijafragma je oblik kontracepcije koja povećava rizik za pojavu urinarnih infekcija djelujući mehanički na mokraćnu cijev. Ona vrši pritisak na mokraćnu cijev i ne dozvoljava potpuno pražnjenje mjehura.
Ostali faktori koji mogu da dovedu do urinarnih infekcija kod žena su upotreba spermicida, antibiotika i nepravilne higijenske navike.
Što se tiče muškaraca, njima se urinarna infekcija javlja dosta rjeđe. Uglavnom je izazvana povećanom prostatom koja otežava izmokravanje. Javlja se rezidualna mokraća koja je pogodna za rast i razmnožavanje bakterija.
Kome se najčešće javljaju urinarne infekcije?
Urinarne infekcije mogu da se java bilo kome ali postoje određene skupine ljudi koji su podložniji infekcijama u odnosu na ostale.
Žene
Blizina anusa i mokraćne cijevi, kao i kratka mokraćna cijev dovode do čestih urinarnih infekcija kod žena, koje su nerijetko ponavljajuće. U nekim situacijama, žene imaju veće genetske predispozicije, odnosno broj receptora za koje se bakterije vezuju je kod njih uvećan, što dovodi do čestih i komplikovani urinarnih infekcija.
U toku trudnoće
Žene prolaze kroz brojne hormonalne i imunološke promjene, stoga su trudnice jako podložne infekcijama. Progesteron se povećava u trudnoći što dovodi do smanjena tonusa mišića uretre i mokraćnog mjehura što uzrokuje odlaženje urina u gornje dijelove urinarnog trakta. Ovo može da dovede do pomenutog pijelonefritisa koji u trudnoći može da dovede do prijevremenog porođaja ili preeklampsije. Pored toga, zbog pritiskanja majčinog mokraćnog mjehura od strane djeteta, trudnice ponekad nisu u stanju da isprazne mjehur potpuno tokom mokrenja što može dovesti do pojave infekcija.
Povećana prostata
Kada se mokraćni mjehur potpuno ne ispražnjava stvara se tlo pogodno za razvoj bakterija
Oslabljen imunitet
Imuni sistem je prirodni odbrambeni mehanizam protiv bakterija i virusa koji stvaraju probleme našem organizmu. Kada dođe do pada prirodnog mehanizma iz bilo kojeg razloga, bekterijama je lakše da utječu na zdravstveno stanje, tako da slabljenjem imuniteta dolazi do povećanih šansi za urinarne infekcije.
Kateter
Korištenje katetera duži vremenski period često dovodi do pojave urinarnih infekcija
Kamenac u bubrezima
Uzrokuje opstrukciju mokraćnih kanala
Dijabetes
Ova bolest dovodi do smanjene aktivnosti imunog sistema, samim tim organizam se slabije bori protiv patogenih organizama. Pored toga, kod osoba sa dijabetisom postoji povećana koncentracija šećera u urinu. Takva sredina je jako pogodna za razvoj bakterija.
Seksualna aktivnost
Često mijenjanje seksulanih partnera i odnosi bez zaštite mogu da uzrokuju urinarne infekcije. Neke seksualno prenosive bolesti imaju slične ili iste simptome kao urinarne infekcije i zbog toga je važno da se osoba testira (uzimanjem cervikalnih briseva), kako bi se tačno moglo ustanoviti o čemu se radi.
Liječenje urinarnih infekcija
Urinarne infekcije se najčešće liječe upotrebom antibiotske terapije koja može da bude modifikovana nakon urađenog antibiograma – ispitivanje osjetljivosti mikroorganizama na antibiotike. Penicilinska terapija se jako rijetko koristi zbog rezistencije. Najčešće korištene terapije kod urinarnih infekcija su cefalosporini i nitrofurantoin, a kod nekih komplikovanijih slučajeva koriste se i aminoglikozidi. Simptomi ponekad nestanu u roku od nekoliko dana, ali terapija mora da se održi do kraja kako bi infekcija potpuno nestala.Puna terapija obično traje 7 dana, a u nekim slučajevima može trajati i 14 dana.
Antibiotske terapije su efektivne ali jake, i uvijek se uzimaju po doktorskoj preporuci. Antibiotici dovode do brzog izlječenja infekcija ali nepovoljno utječu na crijevnu i vaginalnu mikrobiotu. Iz tog razloga preporučuje se uzimanje probiotika koji sadrže laktobacile od samog početka do kraja terapije. Poželjno je da se probiotska terapija nastavi i nakon antibiotske, kako bi se crijevna i vaginalna mikrobiota što bolje kolonizovala dobrim bakterijama – laktobacilima koji služe kao prirodna zaštita od patogenih organizama. Kod žena u menopauzi, zbog pada estrogena, preporučuju se i lokalni preparati koji sadrže estrogen.
Prevencija nastanka urinarne infekcije
Nastanak urinarnih infekcija se može spriječiti na više načina, a neki od njih su sljedeći:
Dobre higijenske navike – brisanje od naprijed prema nazad nakon mokrenja. Pranje od naprijed prema nazad nakon izvršene velike nužde kako bi se spriječio prelaz bakterija od anusa do urinarnog trakta i vaginalne sluznice. Što se tiče pranja intimnog dijela, preporučuje se svakodnevna upotreba blagih sapuna sa pH vrijednošću koja je pogodna za ove dijelove tijela. Uvijek držati intimni dio suh jer vlaga pogoduje razvoju gljivica.
Piti dovoljnu količinu tečnosti – preporučljiva količina vode na dnevnom nivou jeste 2 litra najmanje. Velika količina tečnosti dovodi do čestog mokrenja a samim tim čišćenja urinarnog trakta.
Uriniranje nakon seksualnog odnosa – tokom ovog čina dolazi do prenosa specifičnih patogenih organizama tako da je bitno da se mokraćom izbacivaju i ispiru bakterije što sprječava prodor potencijalno prenesenih bakterija u urinarni trakt.
Potpuno izbacivanje urina – Residualni urin je pogodan za rast bakterija koje dovode do urinarnih infekcija.
Korištenje pamučnog donjeg veša – ova vrsta veša olakšava koži da diše i sprječava znojenje. Upotreba sintetičkog veša pogoduje razvoju bakterija i gljivica.
Izbjegavanje upotrebe kontracepcije u obliku dijafragme i spermicida
Često mijenjanje dnevnih uložaka ukoliko se koriste – dnevni ulošci nisu prozračni kao pamučni veš, i ne dopuštaju koži da slobodno diše. Ukoliko se koriste dnevni ulošci, treba da se mijenjaju više puta dnevno radi nakupljanja bakterija i gljivica.
Povećan unos alkohola, kofeina i puno pušenja – svi ovi faktori mogu da iziritiraju mokraćni mjehur i da dovedu do pojave infekcija.
Korištenje oralne probiotske terapije koja sadrži dobre bakterije – unoseći laktobacile oralno, štitimo crijevnu i vaginalnu mikrobiotu, i urinarni trakt. Laktobacili imaju antimikrobna svojstva i djeluju direktno na E.Coli i druge bakterije, sprječavajući njihovo vezivanje i razmnožavanje na urinarnom traktu. Biota Intima je jedini oralni probiotik na tržištu koji sadrži šest vrsta dobrih bakterija- laktobacila, vitamin d i laktoferin. Oralna kapsula, potpuno prirodnog sastava, prolazi nesmetano kroz gastrointestinalni trakt i odlazi do rektuma gdje djeluje antimikrobno na brojne bakterije i viruse. Kolonizacija laktobacila na vaginalni epitel i urinarni trakt povećava i osnažuje prirodne odbrambene mehanizme, sprječavajući patogene organizme da se naseljavaju i razmnožavaju. Ukoliko već dođe do pojave infekcije i doktor uključi antibiotsku terapiju, Biota Intima je odličan dodatak terapiji koji smanjuje negativne efekte antibiotika, i osigurava urinarni trakt u smislu neponavljanja urinarnih infekcija. S obzirom da su trudnice jako podložne urinarnim infekcijama, korištenje Biota Intime je sasvim bezbjedno tokom cijele trudnoće.
Žlijezde vaginalne sluznice i vrat maternice izlučuju sekret koja vlaži unutrašnji dio (rodnica) i vanjski dio (stidnica) intimnog područja. Smanjenje sekrecije izaziva suhoću vagine koja je jako neugodna i utječe na svakodnevne aktivnosti i na kvalitetu života žene. Ova neugodnost se najčešće javlja kod žena u menopauzi ali se može javiti i kod žena u reproduktivnoj dobi.
Kako prepoznati suhoću vagine?
Smanjena sekrecija i osjećaj suhoće su simptomi koji se lako uočavaju. Javlja se osjećaj nelagode koji se pogoršava tijekom spolnog odnosa ili bavljenja uobičajenim tjelesnim aktivnostima. Ponekad su bol i peckanje prilikom mokrenja jedini simptomi ovog stanja. Uz navedeno još se javljaju svrbež, iritacija i nejasna nelagoda vaginalnog područja.
Suhoća vagine je problem koji se javlja ne samo tijekom perioda menopauze
U periodu menopauze kod žena dolazi do pada estrogena koji je zadužen za aktivnost vaginalnih i cervikalnih žlijezda pa samim time i za vlaženje vaginalne sluznice, održavanje pH vrijednosti i elastičnosti vaginalnog zida. Kada se razina ovog spolnog hormona u tijelu smanji, dolazi do smanjene sekrecije što uzrokuje suhoću vaginalne sluznice koja postaje osjetljivija i ranjivija. Iako je ovaj problem često zastupljen u menopauzi, sa njim se susreću i mlađe žene nakon kirurških zahvata, tijekom dojenja ili nakon stresnih situacija. Pored neugodnog simptoma koji utječe na zadovoljstvo i na funkcionalnost žena, suhoća vagine može da izazove pojavu urinarnih i vaginalnih infekcija. Ovakvi uvjeti pogoduju rastu i razmnožavanju patogenih mikroorganizama i kao posljedica javljaju se infekcije. Žene u menopauzi su posebno sklone ponavljajućim infekcijama mokraćnog sustava.
Uzroci suhoće vagine
Suhoća vagine može da bude izazvana psihološkim i fiziološkim čimbenicima koji će biti opisani u nastavku teksta.
Psihološki čimbenici
Suhoća vagine često nastaje zbog stresa. Ukoliko žena doživi neku stresnu situaciju suhoća vagine može da se javi iznenada, a kronična nervoza i psihomotorni nemir mogu i postepeno da dovedu do smanjenja vaginalne vlažnosti. Ako žena prilikom seksualnih aktivnosti osjeća sram, krivnju, nesigurnost ili ako postoje napetost između partnera, to može dovesti do suhoće vagine i otežane penetracije. Anksioznost i depresija su dva dodatna čimbenika koji mogu dovesti do pojave ovog neugodnog simptoma.
Fiziološki čimbenici
Estrogen je ženski spolni hormon kojeg luče jajnici i on je odgovoran za razvoj ženskih spolnih obilježja. Pored navedenog, on je odgovoran i za vlaženje vaginalne sluznice, održavanje pH vrijednosti i elastičnosti vaginalnog zida. On je jako bitan faktor u trudnoći i tokom menstruacije. Vrijednosti estrogena se smanjuju kada žene uđu u menopauzu, a taj pad estrogena izaziva suhoću vagine koja predstavlja nelagodnost za žene.
Menopauza nije jedini razlog za pad estrogena. Postoje i drugi faktori koji utječu na njegovo opadanje.
To su:
porođaj,
uklanjanje jajnika,
dojenje,
kemoterapija,
radioterapija,
cigarete,
poremećaj imuniteta,
upotreba lijekova koji dovode do pada estrogena (lijekovi za liječenje karcinoma, astme i kontracepcijske pilule),
pretjerano ispiranje vagine.
Bolesti kao što su dijabetes, endometrioza, multipla skleroza i visok krvni tlak mogu također biti uzročnici vaginalne suhoće.
Simptomi vaginalne suhoće
Suha vaginalna sluznica ima i neke prateće simptome što nelagodu čini još većom.
Vaginalna bol – može se javiti sa i bez seksualnog odnosa
Svrbež
Peckanje – ovaj simptom nastaje zbog manjka elastičnosti vaginalnog zida
Iritacija – intimno područje postaje jako osjetljivo kada je suho te dolazi do iritacije
Smanjen libido – zbog neugodnosti koje žene osjećaju tijekom seksualnih odnosa često gube želju za istim
Postizanje seksualnog vrhunca je jako teško
Sukrvica – pojava točkastog krvarenja iako žena nije u menstrualnom ciklusu. Ovo krvarenje javlja se zbog iritirane vaginalne stijenke.
Pojava urinarnih i vaginalnih infekcija – suhoća vagine narušava mikrobiotu što dovodi do pojave infekcija. Žene kod kojih se pojave urinarne infekcije, a bore se sa suhoćom imaju problema sa pečenjem tokom mokrenja.
Bol i nelagoda tijekom obavljanja tjelesne aktivnosti.
Otežano korištenje tampona tijekom menstruacije – ukoliko je vlažnost vagine oslabljena umetanje tampona može biti problematično.
Kako dijagnosticiramo pojam suhoća vagine?
Iako suhoća vagine često ne dovodi do teže bolesti, ovo stanje je jako neugodno i značajno utječe na kvalitetu života žene i na njenu dnevnu učinkovitost. Ukoliko suhoća vagine stvara nelagodu nekoliko dana i pojavi se sukrvica tijekom spolnog odnosa od velike je važnosti posjetiti liječnika. Za ovaj problem bitan je multidisciplinarni pristup obzirom da to nije čisti ginekološki problem. Bitan je pregled ginekologa, urologa i psihijatra.
Nakon što ginekolog učini ginekološki pregled te ukoliko je pH vrijednost vagine veća od 4,5, a infekcija nije prisutna, može se zaključiti da se radi o urogenitalnoj atrofiji. Pored navedenog vagina izgleda blijedo, suho i suženo bez nabora koji su normalno prisutni te se može javiti i točkasto krvarenje osobito nakon odnosa. Ukoliko postoje udruženi urološki problemi, potrebno je uključiti urologa. S obzirom da uzrok vaginalne suhoće može biti i psihološke prirode, pacijentici se može preporučiti i psihoterapija.
Što se može uraditi kako bismo ublažili simptome vaginalne suhoće?
Kada se pojavi ovaj neugodni simptom najbolje je posjetiti liječnik koji će učiniti pregled i pronaći najučinkovitiju metodu izlječenja. Pored toga postoje svakodnevne higijenske i životne navike koje mogu spriječiti pojavu ovog simptoma ili doprinijeti liječenju ukoliko suhoća već postoji. Stvoriti opuštenu atmosferu i posvetiti se predigri kako bi došlo do prirodnog vlaženja vagine je jedan od oblika prevencije.
Kako se liječi suhoća vagine?
Postoje 3 načina liječenja i smanjivanja simptoma: lokalna terapija, sistemska terapija i laserski tretman. Jako je bitno potražiti liječničku pomoć jer ukoliko se suhoća ne tretira može dovesti do pojave ranica ili ozljede vaginalnog tkiva.
Lokalna terapija
Korištenje lubrikanta prije i tijekom spolnog odnosa – na ovaj način žena može imati ugodnije iskustvo i izbjeći ozljede i iritaciju koji nastaju kada vagina nije dovoljno ovlažena. Bitno je obratiti pažnju da korišteni preparati budu na bazi vode i da ne sadrže parfeme i umjetne boje što bi moglo dodatno iritirati intimno područje koje je jako osjetljivo.
Lokalni estrogenski preparati – tablete, kreme, ulošci, vaginalni prsten su uključeni u lokalnu terapiju i mogu smanjiti suhoću vagine ali samo tijekom uporabe. Nakon što se lokalna terapija prestane koristiti gube se i njihovi dobri učinci.
Sistemska terapija
Kada dođe do pada estrogena u menopauzi dolazi i do pada koncentracije dobrih bakterija -laktobacila koje su zadužene za proizvodnju mliječne kiseline i održavanje idealne pH vrijednosti vagine. Narušavanje vaginalne mikrobiote može dovesti do pojave urinarnih i vaginalnih infekcija. Upotreba oralnih probiotika koji u svom sastavu imaju laktobacile može zaštititi vaginalnu i crijevnu sluznicu žena koje su u menopauzi. Ginekolog prema indikaciji može ordinirati i sistemsku hormonsku nadomjesnu terapiju. Pacijentice koje koriste ovaj oblik liječenja moraju biti redovito kontrolirane od strane ginekologa.
Laserski tretman
Modernizacija tehnologije uvela je inovativnu i neinvazivnu lasersku metodu koja dovodi do povećanja cirkulacije krvi u tkivu, podmlađuje stanica, potiče sintezu kolagena i dovodi do učvršćivanja vaginalnog zida. Ova metoda potpomaže kod čestog mokrenja, svrbeži, iritacije, vaginalne suhoće te poboljšava kvalitetu spolnog života i doprinosi estetici. Kod većine su dovoljna 3 tretmana kako bi se postigli željeni rezultati.
Kako spriječiti suhoću vagine?
Kako starimo ulazak u menopauzu je neizostavan ali postoje određene navike koje mogu ublažiti simptome i olakšati ženama prolazak kroz ovo razdoblje života. Mlađim ženama ove navike svakako mogu pomoći u sprječavanju nastanka simptoma.
Unošenje dovoljne količine tečnosti
Bitna je navika kako bi se sve stanice dovoljno hidrirale, a time i stanice vagine.
Korištenje sapuna sa odgovarajućom pH vrijednošću ili pranje samo mlakom vodom
Agresivni sapuni koji se koriste za pranje intimne regije mogu narušiti pH vrijednost vagine i na taj način pogoršati simptome vaginalne suhoće.
Posvetiti pažnju predigri
Duža predigra dovodi do obilnijeg vlaženja vaginalne sluznice.
Odgovarajući donji veš
Nošenje pamučnog veša koji dopušta koži da diše i smanjuje znojenje
Korištenje oralnih probiotika
Oralni probiotici bogati laktobacilima održavaju zdravlje vaginalne mikrobiote sprječavajući pojavu urinarnih i vaginalnih infekcija.
Bakterijska vaginoza je infekcija (upala) nastala u području rodnice zbog prevelikog rasta i razmnožavanja patogenih bakterija. Bakterijske vaginoze mogu da budu jako neugodne i da ženama otežavaju funkcionisanje na svakodnevnom nivou. Ova vrsta infekcija se jako često javlja kod žena a liječenje je veoma efektivno. Bakterijske vaginoze se ne smatraju seksualno prenosivim bolestima ali seksualna aktivnost može da bude jedan od faktora zbog kojih se može pojaviti ova vrsta infekcija.
Kako nastaje bakterijska vaginoza?
Vaginalna mikrobiota je ekosistem koji se sastoji od mnoštvo mikroorganizama koji se bore za svoj opstanak. U ovom ekosistemu nalaze se dobre bakterije, laktobacili, koje su odgovorne za borbu protiv patogenih organizama i za održavanje intimnog zdravlja žene. Laktobacili produkuju mliječnu kiselinu koja održava idealnu pH vrijednost vagine a to je 3,8-4,5. Zbog raznih vanjskih i unutrašnjih faktora može da dođe do pada broja laktobacila a samim tim i do poremećaja pH vrijednosti. Ovakva sredina je pogodna za rast i razmnožavanje patogenih mikroorganizama koji uzrokuju bakterijske vaginoze. Bakterije se nakupljaju u debelom crijevu i odlaze u rektum odakle prelaze u vaginu. Bakterije koje najčešće izazivaju vaginoze su Gardnerella vaginalis, Escherichia Coli, Prevotella, Bacteroides i Eubacterium.
Problemi koji se javljaju sa pojavom bakterijske vaginoze
Kao što je već spomenuto, bakterijske vaginoze se liječe jako efektivno ali mogu da utječu na ženin kvalitet života zbog simptoma. Ukoliko se ne liječe, mogu da dovedu do pojave hroničnih, ponavljajućih infekcija koje je teže izliječiti. Kod trudnica, neliječene vaginoze mogu da izazovu spontani pobačaj i prijevremeni porod.
Zašto se bakterijska vaginoza javlja?
Postoji puno unutrašnjih i spoljašnjih faktora koji utječu na pojavu bakterijskih vaginoza.
Trudnoća
U ovom stanju često dolazi do hormonalnih i imunoloških promjena u organizmu što može da poveća incidencu pojave bakterijskih vaginoza.
Upotreba antibiotika
Antibiotici dovode do bakterijskih vaginoza jer nisu selektivni i oni se rješavaju i dobrih i loših bakterija. Ukoliko nema dovoljno dobrih bakterija-laktobacila, prirodni odbrambeni mehanizam je oslabljen i patogene bakterije mogu lakše da se razmnožavaju.
Loše higijenske navike
Ukoliko se intimno područje ne održava pravilno i regularno, može doći do povećanog rasta i razmnožavanja bakterija.
Alkohol, cigarete i loša ishrana
Sve ovo su faktori koji mogu da utječu na pad broja dobrih bakterija i stvaranje okoline pogodne za rast patogena.
Neodgovorno seksualno ponašanje
Često mijenjanje partnera i nezaštićeni odnosi mogu da budu razlozi za pojavu vaginoza.
Pad imuniteta
Ukoliko imunitet oslabi, prirodni odbrambeni mehanizmi padaju, patogeni mikroorganizmi nadvladaju dobre mikroorganizme i dolazi do upala.
Kako se dobija bakterijska vaginoza?
Bakterijske vaginoze se javljaju kao posljedica jednog ili više razloga navedenih iznad. Brojni vanjski i unutrašnji faktori mogu da utječu na stanje organizma i dovedu do disbalansa u vaginalnoj mikrobioti što uzrokuje pojavu bakterijskih vaginoza.
Najrizičnije grupe za dobijanje bakterijske vaginoze
Iako vaginoze mogu da se jave kod žena bilo koje skupine, postoje određene grupe žena koje imaju veće predispozicije za infekciju. Bakterijske vaginoze se najčešće javljaju kod: trudnica, žena koje često mijenjaju partnere, žena sa vaginalnom disbiozom gdje je došlo do pada broja laktobacila. Povećana upotreba cigareta i alkohola, nepravilna higijena intimne regije i korištenje spirale kao kontracepcijskog sredstva povećavaju šanse za pojavljivanje vaginoza.
Šta uzrokuje pojavu bakterijske vaginoze?
Kako mikroorganizmi nastanjuju crijeva i kožu, oni se također mogu naći i u vagini svake žene. Kada dođe do poremećaja balansa vaginalne mikrobiote gdje loše, patogene bakterije nadvladaju dobre bakterije-laktobacile, onda dolazi do pojave bakterijskih vaginoza. BV nisu opasne i efektivno se liječe ali mogu da imaju jako neugodne simptome koje utječu na životni kvalitet jedne žene.
Najčešći uzročnici bakterijskih vaginoza
Gardnerella vaginalis
Ova bakterija je jedna od najčešćih uzročnika vaginoza i procjenjuje se da se pojavi kod svake treće žene a najviše su pogođene mlađe žene. Ona prirodno nastanjuje vaginalnu sluznicu ali njeno preveliko razmnožavanje dovodi do pojave bakterijskih vaginoza.
Escherichia Coli
Ona se prirodno nalazi u debelom crijevu, ali može lako da se prenese od rektuma do vaginalnog otvora. Iz tog razloga jako je bitno brisanje od naprijed prema nazad nakon obavljene nužde. Pored vaginalnih infekcija, E.Coli može da izazove i pojavu urinarnih infekcija.
Prevotella
Ova bakterija prirodno naseljava usnu duplju, gastrointestinalni i vaginalni trakt. Iako je prirodno smještena u vaginalnoj mikrobioti, njeno prekomjerno razmnožavanje može da dovede do BV. Pored toga, ona podstiče razmnožavanje drugih bakterija.
Bacteroides
Gram negativne bakterije koje se prirodno nalaze u stolici, crijevnoj i vaginalnoj mikrobioti. Infekcije izazvane ovom vrstom bakterija povećavaju rizik prijevremenog porođaja.
Eubacterium
Kao i ostale pomenute bakterije, i ova se prirodno nalazi u gastrointestinalnom i genitalnom traktu. Njeno povećanje a smanjenje broja laktobacila dovodi do nastanka BV.
Koji su simptomi bakterijske vaginoze?
Bakterijske vaginoze mogu da budu asimptomatske i simptomatske. Jako je bitno da se redovno posjećuje ginekolog kako bi mogle da se otkriju i vaginoze koje se ne manifestuju nikakvim simptomima. Što se tiče simptoma, oni mogu da budu jači ili blaži u zavisnosti od uzročnika i jačine infekcije. Neki od simptoma su: vaginalni sekret sive ili bijelo-sive boje, neprijatan miris, iritacija i svrab vagine, nelagoda tokom seksualnih odnosa i mokrenja.
Vaginalni sekret
Ovo je jedan od najčešćih simptoma bakterijske vaginoze. Sekret može da bude sive, sivo-bijele ili ponekad prozirne boje. Manja količina sekreta ne mora značiti da je BV prisutna iz razloga što se vagina pomoću tog sekreta čisti. Ukoliko dođe do povećane količine ili promjene izgleda sekreta to može da znači da je došlo do infekcije.
Neprijatan miris
Miris koji podsjeća na ribu a koji se najčešće javlja nakon odnosa ili tokom menstrualnog ciklusa može biti znak BV.
Iritacija i svrab vaginalnog područja
Ukoliko su iritacija i svrab konstantni, može da se posumnja na vaginozu.
Kako se dijagnostikuje bakterijska vaginoza?
S obzirom da opisani simptomi pored bakterijske vaginoze mogu značiti prisustvo gljivične infekcije i seksualno prenosive bolesti, potrebno je da se izvrši dijagnostika što prije. Doktori posumnjaju na BV na osnovu izgleda i mirisa vaginalnog sekreta. Pored toga, mjeri se pH vrijednost iz vagine čija normalna vrijednost je u opsegu 3,8-4,5. Ukoliko je pH vrijednost veća od 4,5 to ide u prilog dijagnosticiranju vaginoze. Aminski test je također dobar pokazatelj da li se radi o bakterijskog vaginozi ili ne. Vaginalni sekret se stavlja pod mikroskop a on se tretira sa 1-2 kapi 10% KOH (10% kalijev hidroksid). Ukoliko se tokom ove procedure javi miris pokvarene ribe, to predstavlja pozitivan aminski test. Također, ukoliko se pod mikroskopom mogu vidjeti tipične stanice zvane clue cells, to može da znači da je došlo do pojave infekcije.
Navedene metode dijagnostike spadaju u Amselove kriterije, i prisustvom 3 od 4 kriterija, ženi se može dijagnostikovati bakterijska vaginoza.
Amsel Kriteriji
Prisustvo povećane količine sivkastog, ili sivkasto-bijelog sekreta
pH vaginalnog sekreta veća od 4,5
Prisustvo clue cells koje se vide pod mikroskopom
Pozitivan aminski test (miris pokavrene ribe nakon tretiranja sekreta sa 10%KOH)
Pored Amselovih kriterija, vaginoze se mogu dijagnostikovati i pomoću laboratorijskih metoda koje detektuju aktivnost sijalidaze u vaginalnom sekretu.
Bakterijska vaginoza kod trudnica
Trudnice su najpodložnija grupa žena zbog promjena koje se dešavaju u organizmu izazvane trudnoćom. Dolazi do brojnih imunoloških promjena kao i do disbalansa vaginalne mikrobiote u porođajnom kanalu. Jako je bitno pravovremeno prepoznavanje i liječenje jer bakterijske vaginoze u trudnoći ako se ne liječe mogu da uzrokuju ozbiljne probleme kao što su spontani pobačaj, prijevremeni porođaj, i rađanje djeteta sa jako malom težinom. Što se tiče simptoma u trudnoći, vaginoze se manifestuju na isti način kao kod žena koje nisu trudne.
Posljedice izazvane bakterijskim infekcijama zavise od uzročnika infekcije, periodu trudnoće u kojem je infekcija nastala i stepena infekcije. Patogene bakterije najčešće odlaze do nerođene bebe uzlaznim kretanjem iz rodnice, a u nekim slučajevima infekcija se može proširiti preko krvi ili limfnim putem. Najčešći uzročnik je Gardnerella vaginalis a liječi se obično antimikrobnim vaginaletama. Beta-hemolitički streptokok grupe B je također jako raširena bakterija, i svim trudnicama između 35. i 37.sedmice trudnoće se preporučuje uzimanje brisa da bi se otkrila prisutnost ove bakterije.
Liječenje bakterijske vaginoze
Ljudski organizam uvijek teži i ima mogućnost da se vrati u normalno stanje. U mogućnosti je i da vaginalnoj mikrobioti osigura ponovnu stabilnost, i da na taj način dođe do spontanog ozdravljenja bez upotrebe ikakvih lijekova. Ukoliko se infekcija ne povuče spontano, najčešća terapija jeste antibiotska terapija, a to uključuje klindamicin ili metronidazol. Terapija može da bude oralna ili lokalna i simptomi se obično prestaju javljati nakon sedmicu dana antibiotske terapije. Ova vrsta terapije je jako efikasna ali nažalost u 80% slučajeva poslije antibiotika, infekcije se ponovo javljaju. Antibiotici se rješavaju patogenih bakterija ali isto tako utječu na smanjenje broja dobrih bakterija-laktobacila. Ukoliko vaginalni epitel nije kolonizovan dovoljnom količinom laktobacila, infekcije se opet javljaju.
Prevencija bakterijske vaginoze
Preventivne mjere su sljedeće:
Pravilno održavanje higijene– korištenje sapuna čija je pH vrijednost 3,8-4,5, ili pranje samo sa mlakom vodom bez korištenja nepogodnih sapuna i gelova;
Odgovorno seksualno ponašanje– korištenje prezervativa i izmokravanje nakon odnosa kako bi se saprale bakterije;
Korištenje pamučnog donjeg veša– dozvoljava koži da diše i znojenje je smanjeno; redovno mijenjanje dnevnih uložaka. Ukoliko se koriste dnevni ulošci potrebno je da se redovno mijenjaju kako se bakterije ne bi nakupljale i odlazile u urogenitalni trakt;
Upotreba probiotika– probiotici koji sadrže dobre bakterije kolonizuju vaginalni epitel i na taj način štite vaginalnu mikrobiotu od invazije patogenih mikroorganizama.
Vrsta vaginalnih infekcija
U zavisnosti od uzročnika vaginalne infekcije mogu da budu bakterijske, gljivične i trihomonijaze.
Bakterijska vaginoza
One nastaju povećanim namnožavanjem patogenih bakterija i slabljenjem prirodnog odbrambenog sistema koji ne može da se odbrani. Sve do sad objašnjeno ticalo je se bakterijskih vaginoza.
Kandidijaza
Kandidijaza ili kandida je gljivično oboljenje koje nastaje namnožavanjem gljivice Candide albicans. Ova gljivica je prirodno prisutna u usnoj duplji, gastrointestinalnom i genitalnom traktu. Simptomi su slični ali ne isti kao kod bakterijske vaginoze i potrebno je klinički da se dijagnosticira.
Trihomonijaza
Uzročnik ove infekcije je Trichomonas vaginalis i uglavnom se prenosi spolnim putem. Pored spolnih odnosa, ovaj uzročnik može se prenijeti preko kade za kupanje, javnih kupališta, zajedničkog toaleta i slično. Kod liječenja trihomonijaze potrebno je da se oba partnera istovremeno liječe uglavnom antibiotskom terapijom.
Bakterijska vaginoza ili gljivična infekcija?
Kao što im sam naziv kaže, bakterijske vaginoze nastaju povećanim razmnožavanjem bakterija a gljivične infekcije nastaju rastom i razmnožavanjem gljivica. Obje vrste infekcija su česte i potrebna je pravilna dijagnoza kako bi se uspjele izliječiti.
Razlike između bakterijskih i gljivičnih infekcija
Vaginalni sekret u oba slučaja je izmijenjen ali razlikuje se u izgledu. Kod bakterijskih vaginoza sekret je obično rijedak, sivkast ili sivkasto-bijel sa mirisom pokvarene ribe. Sa druge strane, vaginalni sekret kod gljivične infekcije je gusto-bijel i ima blagi miris. Simptom svraba i iritacije je dosta jači kod gljivičnih infekcija, a bol prilikom mokrenja ili seksualnog odnosa je rjeđi u odnosu na bakterijske vaginoze. Pri pojavi gljivične upale, koža vulve postaje crvena ili ružičasta, a ponekad se pojave i bijele tačkice koje se ne mogu ukloniti.
Potrebno je obratiti pažnju na ishranu i ukoliko dođe do infekcije unositi što više fermentiranih namirnica i probiotika kao što su kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt. Unos proteina, kalcija i folne kiseline se također pokazalo korisnim. Treba da se izbjegne unošenje veće količine alkohola, cigareta i jako masnih namirnica. Pored toga, potrebno je da se vaginalna mikrobiota zakiseli pošto je to njeno prvobitno, izbalansirano stanje. Korištenjem oralnih probiotika kao što je Biota Intima, vaginalna mikrobiota se kolonizuje laktobacilima koji održavaju kiselost i idealnu pH vrijednost vaginalne sredine što posljedično sprječava pojavu neželjenih infekcija i pratećih simptoma.
Mr.sci. dr. Amin Đulabić, specijalist ginekologije i akušerstva
Žene se, u toku životnog vijeka, uglavnom susreću sa sličnim problemima, makar jednom: bakterijska i gljivična vaginoza, bolovi u toku menstruacije, ali i svrab vagine. Iako, većinom, svrab vagine označava bezazleno i izlječivo stanje, ipak se karakteriše snažnim diskomfortom i osjećajem nelagode, a utiče i na psihološki aspekt, jer stvara nervozu i netrpeljivost. Šta je zapravo svrab vagine, kako nastaje, te koji su uzroci, ali i metode liječenja?
Šta je svrab vagine?
Svrbež vagine, popraćen iscjetkom (što nije pravilo) manifestacija su određenog problema u urogenitalnom traktu žene. Nastaje zbog upale rodnice (kolpitis, vaginitis) i vulvovaginits, odnosno upalu vulve. Svrbež je umjeren do jak, vulva zna biti jako iziritirana, otekla, a uzrok se može kriti u različitim stanjima: bakterijskim infekcijama, gljivičnim infekcijama, kao i spolno prenosivim oboljenjima. No, ovo nisu jedini razlozi nastanka vaginalnog svrbeža: tu su i hormonalne promjene, hemijski iritansi, sastav i materijal donjeg rublja i drugi.
Kako nastaje svrab vagine?
Uzročnika za kolpitis i vaginitis zaista ima mnogo. Kao što je prethodno rečeno, uzrok može biti infekcija, kako gljivična, tako i bakterijska, ali uzrok se može kriti i u hemijskim i fizičkim agensima, kao i hormonalnim faktorima. Ukoliko se terapija antibioticima primjenjuje duži period, može doći do disbalansa u vaginalnoj mikrobioti, što dalje može pogodovati stvaranju svraba vagine. Bitno je spomenuti i lošu i neadekvatnu higijenu, loš izbor preparata za intimnu njegu; ali i određena stanja i oboljenja koja indirektno utječu na vaginalnu mikrobiotu (npr. diabetes mellitus). Svrab vagine može nastati i kao odgovor na vulvarnu dermatozu, ali se ista javlja uglavnom kod menopauzalnih žena.
Zašto nastaje svrab vagine?
U vaginalnoj mikrobioti žene preovladavaju Lactobacillus bakterije (najdominantnije su L.crispatus, L.jensenii, L.inners, L.vaginalis, L.rhamnosus i drugi). Ove bakterije su zaslužne za održavanje pH vrijednosti rodnice u rasponu od 3.8-4.2, istovremeno inhibirajući kolonizaciju patogena. Ukoliko u vaginalnoj mikrobioti dođe do disbalansa, smanjuje se broj laktobacila (smatra se da je vaginalna mikrobiota u potpunosti izbalansirana i zdrava ako je otprilike 90% nastanjena laktobacilima). Shodno tome, dolazi i do različitih stanja, tačnije infekcija, koje se manifestuju, između ostalog, i svrabom vagine.
Vaginalna kandidijaza
Kandidijaza se uglavnom odnosi na infekcije gljivicama koje normalno obitavaju u ljudskom tijelu, ali, usljed specifičnih uvjeta, dođe do abnormalne reprodukcije.
Neki od tih razloga znaju biti:
predug period antibiotske terapije
upotreba gelova i kupki za intimno pranje, a neodgovarajuće su pH vrijednosti
menstruacija
dijabetes
nošenje sintetičkog veša.
Vulva, usljed genitalne kandidijaze, može biti oteknuta, crvena, a sekret gust (sirast), bez specifičnog mirisa. Simptomi, poput svraba, znaju se pogoršati nakon spolnih odnosa ili menstruacije. Ukoliko je narušen balans vaginalne mikrobiote, velike su šanse da će doći do gljivične infekcije, pa je neophodno koristiti vaginalne probiotike, za ponovno postizanje balansa. Kriteriji koji upućuju na gljivičnu infekciju su: pH rodnice <4.5; hife i kvasnice na razmazu. Najčešća gljivica-uzročnik kandidijaze jeste Candida albicans.
Terapijski se za kandidijazu propisuju antimikotici, odnosno Flukonazol oralno, ili lokalno – Nistatin vaginalete, gdje terapija traje šest dana. Klotrimazol se koristi tri dana.
Bakterijski vaginitis
Što se simptoma tiče, bakterijski vaginitis se očituje specifičnim vaginalnim iscjetkom mirisa ribe. Crvenilo i edem mogu biti prisutni, ali nije pravilo. Iscjedak je vodenast i prelazi u sivkastu ili zelenkastu boju. Potrebno je uraditi ginekološki pregled, ustanoviti pH vrijednost (>4.5), a jasan dokaz bakterijskog vaginitisa su i “clue” ćelije. Često, pacijentice se žale i na osjećaj peckanja, osim svraba, ali i na bol i diskomfort nakon spolnih odnosa.
Uzrok bakterijske vaginoze je svakako disbalans u broju i količini laktobacila, te predominacija anaerobnih patogena.
Bakterijske vaginoze se tretiraju metronidazolom, uglavnom lokalno, mada ne postoji prepreka ni za oralno liječenje.
Nažalost, bakterijska vaginoza uglavnom biva rekurentna, odnosno često se vraća, pa je potrebno koristiti i vaginalni probiotik, po mogućnosti sa što više laktobacila u sastavu, da bi se vaginalna mikrobiota u potpunosti rekolonizovala laktobacilima, što će dalje spriječiti patogene bakterije da se kolonizuju i izazovu infekciju.
Infekcija Trichomonas vaginalis – trihomonijaza
Ova infekcija često prođe asimptomatski, ali ukoliko iskazuje simptome, isti se ogledaju u iscjetku žuto-zelene boje; svrbežom, boli i crvenilom vulve. Nekada se na cerviksu i u rodnici mogu primijetiti tačkaste promjene. Nakon spolnih odnosa, može se javiti krvarenje. Prilikom liječenja trihomonijaze, koristi se metronidazol, ali i vaginalete. Bitno je liječiti i partnera.
Vulvarna dermatoza
Vulvarna dermatoza (Lichen sclerosus) hronična je kožna bolest, a javlja se prije prve menstruacije, ili nakon menopauze. Sklerotične promjene se dalje mijenjaju u erozije, fisure, a male usne se resorbuju. Osim svraba, koji je jako izražen, žene s dijagnozom vulvarne dijagnoze proživljavaju konstantne bolove. Seksualna aktivnost je smanjena ili nikakva.
Liječenje se sprovodi primarno klobezatol-dipropionatom, te se ovom terapijom bolest može kontrolisati.
Odjeća
Odjeća pravljena od neprozračnih materijala, kao što je teksas, sprječava protok vazduha oko vulve, tako da se vlaga zadržava u rodnici, što može pogodovati rapidnom razvoju gljivica i bakterija. Također, nošenje uskih odjevnih predmeta, sintetičkog donjeg rublja, može uzrokovati iritacije, te rezultirati upalom vulve.
Pranje
Za održavanje higijene intimne regije, dovoljno je pranje vodom, i to tek do par puta dnevno. Po želji, moguće je upotrebljavati sapune bez dodataka, mirisa, i sa adekvatnom pH vrijednošću, koja neće remetiti pH vrijednost same rodnice. Strogo je zabranjeno koristiti šampone, gelove za tuširanje, sapune, jer sadrže suviše hemijskih sastojaka i iritansa koji mogu negativno utjecati na intimnu regiju. Važno je voditi posebnu brigu o intimnoj regiji tokom menstruacije – intimne uloške potrebno je mijenjati 4-6 sati (blago krvarenje) ili 3-4 sata (jače krvarenje), dok se tampon, u slučaju normalnog krvarenja, mijenja svako 5-6 sati. Bitno je reći i da korištenje dnevnih uložaka nije preporučljivo, s obzirom na to da sadrži plastiku koja ne dopušta cirkulisanje zraka.
Treba izbjegavati i kupke, jer i one mogu dovesti do iritacije genitalnog područja.
Koliko traje svrab vagine?
Period trajanja vaginalnog svraba primarno ovisi o uzroku istog. Svrab vagine može se javiti zbog iritacije, ili zbog infekcije.
Ukoliko se javi zbog infekcije, vaginalne ili bakterijske, uglavnom se povuče već nakon par dana korištenja propisane terapije (antibiotik, antimikotik). Zato je jako važno slijediti upute ljekara, te u potpunosti ispoštovati tok terapije.
Ako je svrab vagine uzrokovan iritansom, odnosno uzročnicima kao što su uska i neprozračna odjeća, neadekvatni gelovi i sredstva za intimnu njegu; potrebno je ukloniti I prestati koristiti sva sredstva koja uzrokuju iritacije. Svrab bi se, uz odgovarajuću higijenu, I sredstva za topikalnu primjenu (kreme koje bi ublažile nastale iritacije), trebao povući jako brzo.
Simptomi vaginalnih infekcija
Svrab vagine je tek jedan od simptoma vaginalnih infekcija, koje je prijeko potrebno liječiti što prije, jer iste mogu uzrokovati brojne komplikacije. Međutim, “dobra strana” simptoma jeste što se, uz odgovarajuću terapiju, infekcija može liječiti – mnogo je veći i ozbiljniji problem ukoliko je infekcija asimptomatska, jer se ista ne može tretirati, a može voditi ka mnogo ozbiljnijim posljedicama (npr.infekcije u trudnoći značajno mogu utjecati na plod).
Vaginalni sekret
Vaginalni sekret je normalna pojava kod svake žene i uobičajeno je bez mirisa i bez specifične boje. No, ukoliko je posrijedi određena infekcija, gljivična ili bakterijska, boja i miris sekreta se mijenjaju. Pa naprimjer, ukoliko je sekret žuto-zelene boje, to može ukazivati na trihomonijazu; ukoliko je sirast, gust, može biti riječ o gljivičnoj infekciji, dok sivkast i vodenast sekret mirisa ribe ukazuje na bakterijsku infekciju.
Vaginalno peckanje
Peckanje se uglavnom veže za svrab i crvenilo. Uzrok peckanju su većinski bakterijske infekcije.
Crvenilo vagine
Crvenilo vagine može ukazivati na iritaciju ili infekciju, a da se primijetiti i bez ginekološkog pregleda. Crvenilo je uglavnom popraćeno bolom, svrabom i oteknućem vulve.
Kako se dijagnostikuje svrab vagine?
Nakon što žena osjeti svrab vagine, popraćen peckanjem, crvenilom i drugim simptomima, neophodno je da se javi svom ginekologu. Ljekar će svakako, nakon općeg ginekološkog pregleda, uraditi sve neophodne pretrage koje će dalje determinisati da li je riječ o bakterijskoj, gljivičnoj infekciji, ali i spolno prenosivim bolestima (zbog čega se uzima bris i potom se uzorak analizira na klamidiju, ureaplazmu, mikoplazmu).
Kako spriječiti da nastane svrab vagine?
Nosite pamučni donji veš i izbjegavajte dugotrajno nošenje uske odjeće;
Brišite se od naprijed ka nazad, nakon vršenja nužde;
Redovni ginekološki pregledi;
Koristite probiotike, preventivno, i birajte one sa što bogatijim sastavom;
Vodite računa o intimnoj higijeni;
Izbjegavajte korištenje dnevnih uložaka;
Pažljivo birajte sredstva za intimnu njegu i nipošto ne koristite obične gelove i kupke za tuširanje;
Koristite zaštitu prilikom seksualnog odnosa!
Kako ublažiti vaginalni svrab?
Gljivična infekcija se liječi antimikoticima, a bakterijska antibioticima. Uz korištenje antibiotske ili antimikotske terapije, koristite i probiotike, koji će i digestivni trakt i vaginalnu mikrobiotu održavati zdravima;
Izbjegavajte češanje, iako zna biti teško. Probajte sa oblogama, što će makar privremen umiriti iziritirano područje.
Nipošto ne koristite sredstva sa alergenima i hemikalijama, jer će to samo pogoršati svrab i crvenilo.
Možete koristiti kreme protiv vaginalne suhoće, pošto vaginalna suhoća zna biti popratni simptom infekcije, uz svrab, crvenilo i otekline.
Liječenje svraba vagine
Svrab vagine je uzrokovan ili infekcijama, ili iritacijom, stoga se uvijek liječi uzrok. Nakon antibiotske terapije, ako je uzrok neka bakterija, svrab će uglavnom nestati, a isto će se desiti i nakon upotrebe antimikotika, ako je uzrok gljivica (npr.Candida albicans). Ukoliko su neki iritansi uzročnici, potrebno je iste ukloniti, nakon čega bi se svrab trebao spontano povući i nestati.
Kućni lijekovi za vaginalni svrab
Neki od kućnih lijekova za vaginalni svrab, a koji vam mogu poslužiti kao prva pomoć, su sljedeći:
Kupka sa sodom bikarbonom
Soda bikarbona, sudeći prema studijama, ima antifungalno dejstvo.
Jogurt/probiotik
Laktobacili iz jogurta, odnosno probiotika, održavaju gastrointestinalni trakt, ali I vaginalnu mikrobiotu žena, zdravima i izbalansiranima;
Antifungalna krema
Postoji dosta krema na tržištu za koje nije potreban recept, pa se možete istima poslužiti, dok ne zakažete ginekološki pregled (koji, svakako, nipošto ne treba odlagati).
Svrab vagine, ali i bilo koji drugi simptom koji ukazuje da nešto nije uredu; ne trebate ignorisati. Potrebno je što prije zakazati ginekološki pregled, a potom i u potpunosti ispoštovati terapiju koju preporuči ljekar.
![Premium pharma[820]](https://old.premiumpharma.ba/wp-content/uploads/2022/08/Premium-pharma820-1300x731.jpg)
